Uvod
Iskrcavanje na Normandiju, kodnog imena Operacija Neptun, je bila operacija amfibijskog napada i iskrcavanja koja je počela u utorak, 6. lipnja 1944. godine (označena još kao i D-Dan), a bila je dio plana Savezničkog iskrcavanja unutar operacije Overlord, a koja je imala za cilj osloboditi zapadni dio Europe od nacističke Njemačke tijekom Drugog svjetskog rata. Kao najveći amfibijski desant s mora, operacija je imala za cilj oslobađanje sjeverozapadne Europe od nacističke vlasti te je pridonijela pobjedi Saveznika na Zapadnom frontu.
Planiranje operacije započelo je još 1943. godine. U mjesecima koji su prethodili samoj invaziji, saveznici su provodili velike vojne varke kodnog imena Operacija Bodyguard, a sve u cilju zavaravanja Nijemaca o pravom datumu i mjestu Savezničkog iskrcavanja. Vrijeme na sam dan iskrcavanja je bilo daleko od idealnog, ali alternative nije bilo jer bi odgađanje značilo kašnjenje od dva tjedna pošto su planeri invazije morali voditi računa o tome kada će biti idealni vremenski uvjeti, prvenstveno mjesec, plima i oseka, a što je značilo svega para dana u mjesecu kada je operacija takvog opsega moguća.
Adolf Hitler je postavio njemačkog feldmaršala Erwina Rommela za zapovjednika njemačkih snaga i glavnog odgovornog za utvrđivanje Atlantskog zida u očekivanju Savezničke invazije. Amfibijskom desantu i iskrcavanju prethodilo je intenzivno bombardiranje od strane zrakoplovstva, mornarice te zračni desant od 24,000 Amerikanaca, Britanaca i Kanađana koji su sletjeli iza neprijateljskih linija negdje iza ponoći. Savezničke trupe i oklopna vozila počeli su iskrcavanje na obale Francuske negdje oko 06:30. Saveznici su područje obale Normandije, koje se protezala na oko 80 kilometara, podijelili u 5 sektora: plaže Utah, Omaha, Gold, Juno i Sword. Jak vjetar je uzrokovao pomicanje mjesta iskrcavanja istočnije od prvotne točke, što se posebice odnosilo na plaže Utah i Omaha.
Vojnici su se iskrcavali pod mitraljeskom paljbom koja je dolazila s mitraljeskih gnijezda koja su se nalazila iznad obale dok je sama obala bila minirana i prekrivena različitim preprekama kao što su drveni kolci, metalne barikade i bodljikava žica, čineći time poteškoće ekipama koje su išle prve i čistile teren od prepreka. Najviše žrtava je bilo na plaži Omaha, gdje su ujedno bile i najviše litice i uzvišenja; za razliku od Omahe, na plažama Juno, Gold i Sword nekoliko utvrđenih gradića je očišćeno tako što se išlo od kuće do kuće te su dva velika njemačka topa, koja su se nalazila na plaži Gold, onesposobljena.
Saveznici nisu uspjeli ostvariti niti jedan od svojih ciljeva prvi dan iskrcavanja- gradići Carentan, St. Ló i Bayeux su bili i dalje pod njemačkom kontrolom, a Caen, glavni cilj, nije došao u Savezničke ruke sve do 21. srpnja. Samo su dvije plaže, Juno i Gold, bile povezane prvi dan, dok je svih pet plaža bilo povezano tek 12. lipnja. Svejedno, operacija je dobila vjetar u leđa kako su Saveznici napredovali tijekom sljedećih mjeseci. Njemačke žrtve na sam D-Dan se procjenjuju na 4,000 do 9,000 vojnika; Saveznici su imali najmanje 10,000 žrtava, s potvrđenih 4,414 ubijenih vojnika.Slika 1. Pripadnici 16. pješačke pukovnije 1. pješačke divizije Vojske SAD-a se iskrcavaju na obale plaže Omaha u jutro 6.lipnja 1944. godine
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.