Europski parlamentarizam i erozija političke odgovornosti
U drugoj polovini 20. stoljeća shvaćanje ministarske odgovornosti bitno se mijenja i sve više odstupa od zahtjeva klasične teorije. U parlamentarnoj praksi, realizacija bilo kojeg od navedenih zahtjeva rijetko dolazi u obzir, a gotovo nikada u skladu sa strogim pravilima klasične teorije. Vodeći britanski laburist tog vremena Tony Benn ukazuje pak da na to da ako kontrole ima, onda je to na manje značajnim područjima, dok ključna politička pitanja, poput parlamentarnog nadzora na planu vanjske politike, obrane i, osobito, djelovanja službi sigurnosti, potpuno izmiču utjecaju parlamentaraca. Izvan najznačajnijih pitanja "velike" državne politike, situacija nije bitno drugačija niti na drugim važnim područjima, kao što pokazuju dva 1976. godine podnesena izvješća vladinih tijela, od značaja za suvremene probleme u nas.
Izvješće britanskog Ureda za gospodarski razvoj, o nadzoru upravljanja nacionaliziranim poduzećima upozorava: "Nije jasno kome su oni odgovorni, za koje funkcije, opseg djelovanja, i u kojim vremenskim periodima. Ministarska odgovornost za nacionalizirana poduzeća loše je definirana. Konfuzija koja iz toga proizlazi, vodi u situaciju u kojoj od odbora zbiljski ne zahtijeva polaganje računa na sistematski i objektivan način ni parlament niti ministri, interesne skupine ili šira javnost. Pored toga, ministri se, općenito, ne smatraju odgovornim za svoje intervencije."Izvješće istražnog Odbora za pitanja financiranja lokalne samouprave konstatira kako "postojeće uređenje ne omogućuje da se jasno sagleda gdje leži stvarna odgovornost za trošenje, te postoji konfuzija oko odgovornosti kao "glavna značajka sustava upravljanja, što je lokalnim organima omogućilo da za povećanje troškova okrivljuju centralnu vladu, a ovoj da odgovornost prebacuje na lokalne organe." Izvještaj završava dramatičnom konstatacijom kako je "nakon mnogih desetljeća neizvjesnosti… došlo vrijeme da se odlučno pristupi krucijalnim pitanjima odgovornosti."
Situacija, proučavajući literaturu, nije bila bitno drugačija niti u drugim parlamentarnim režimima. Ipak, početkom tisućljeća, možemo govoriti o potpunoj dominaciji stranaka u parlamentarnom životu i bitnim promjenama u shvaćanju ministarske odgovornosti, pri čemu je jasno kako je za ostvarivanje bilo kojeg oblika odgovornosti, pored jasnih ustavnih odredaba, izuzetno važan utjecaj medija i uopće javnog mišljenja. U Velikoj Britaniji posebno su tome pridonijele parlamentarne istrage oko ilegalne prodaje oružja Iraku, poznate kao Scottov istražni odbor, a u najnovije vrijeme istraga oko ulaska Velike Britanije u rat protiv Iraka 2003. godine. Ministarska odgovornost, premda još uvijek zauzima važno mjesto u udžbenicima, rijetko se primjenjuje u britanskom političkom životu, a krajnje rijetko kao posljedica parlamentarne rasprave.
Suvremena europska doktrina i problem političke korupcije
Kriza povjerenja u institucije vlasti i političke elite danas zahvatila je razvijene demokracije koje, zahvaljujući njihovoj potvrđenoj sposobnosti očuvanja demokratskoga modela, nazivamo zrelim demokracijama. Tako Robert Cox piše: "Građanstvo gubi povjerenje u političare, ne samo na temelju dokaza o raširenoj bahatosti i korupciji vlasti, već i zbog uvjerenja kako političari ne razumiju, pa dakako ne mogu ni rješavati najveće probleme s kojima su suočene njihove političke zajednice, kako što je nezaposlenost i propadanje javnih službi." Giovani Sartori, pak, zaključuje: "U brojnim zemljama, razočaranje i nezadovoljstvo dosegli su u novije doba vrhunac frustracije, srdžbe te, na koncu, potpunoga odbacivanja politike i prihvaćanja onoga što bismo mogli nazvati antipolitikom- ovo ujedno dovodi i do pojave novih, antisistemskih stranaka, kao Živi zid u Republici Hrvatskoj ili Pokret pet zvijezda (M5S). Kako je došlo do toga? Više je objašnjenja toga odbacivanja. Jedno je opća odbojnost, kao što je ranije spomenuto. Drugi čimbenik je utjecaj televizije i drugih masovnih medija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
