Kako preko Ukrajine uništiti Rusiju: Nakon lažnih pregovora kreće završna kampanja - cilj je ugušiti ruski energetski izvoz i razoriti ključnu infrastrukturu, ali time se stvara Pearl Harbor trenutak 21. stoljeća
Rat u Ukrajini ulazi u novu fazu u kojoj je energija – nafta, dizel, struja – postala glavno bojište. Kijev od ljeta 2025. sustavno napada rusku naftnu infrastrukturu duboko u unutrašnjosti, dok Washington i London paralelno nastoje suziti izvozna tržišta za rusku naftu. Najnoviji pritisak dolazi izravno od Donalda Trumpa: tvrdi da je Indija spremna znatno smanjiti ili čak zaustaviti kupnju ruske nafte. U cjelini, riječ je o strategiji pritiska na rusku državnu blagajnu udarom na njezinu najvitalniju arteriju. To je više od "pomoći Ukrajini": cilj je iscrpiti i politički poraziti Rusiju, koristeći Ukrajinu kao polugu i pozornicu.
Kijev je ove jeseni znatno povećao broj i domet bespilotnih udara na ruske rafinerije, skladišta, pumpne stanice i izvozne terminale – od stotinjak do gotovo dvije tisuće kilometara od granice. Dronovi domaće proizvodnje s većim doletom i nosivošću, lansirani u rojevima (kombinacija udarnih letjelica i mamaca), probijaju protuzračnu obranu i uzrokuju stvarne zastoje u preradi. U kratkom razdoblju izvan pogona našlo se 17–21% rafinerijskih kapaciteta, cijene benzina u Rusiji skočile su dvoznamenkasto, a vlasti su morale ograničiti izvoz goriva i uvoziti ga iz susjedstva. Pogođena je približno trećina rafinerija, uključujući velike komplekse poput Rosnjeftova postrojenja u Rjazanju, ukupna prerada pala je na oko 4,86 milijuna barela dnevno – najniže u više godina. Nestašice na benzinskim postajama, redovi i racioniranje prodaje benzina u desecima regija pokazali su da je udar stigao i do ruskog potrošača.
Nije tajna da Zapad logistički i obavještajno pomaže takvim operacijama, osobito u odabiru ciljeva i rutama leta. U Kijevu otvoreno poručuju da su to "sankcije koje najbrže djeluju". Moskva odgovara simetrično: intenzivira udare krstarećim projektilima i "šahedima" na ukrajinsku elektroenergetsku mrežu i plinsku infrastrukturu. Time je učvršćena logika rata iscrpljivanjem kroz energiju, a ishod ovisi o tome tko će prije platiti veću društvenu cijenu.
Na drugoj fronti – ekonomskoj – cilj je presjeći ruski izvoz. Trump je najavio da je premijer Narendra Modi "uvjerio" Washington kako je Indija spremna bitno smanjiti ili čak zaustaviti kupnju ruske nafte, ranije je američka administracija, formalno zbog ruske nafte, podigla carine na indijsku robu. Paralelno, Velika Britanija širi režim sankcija na ruske naftne kompanije, tankere, logističke čvorove, pa čak i na kapacitete povezane s Rusijom izvan njezina teritorija. Poruka je jednostavna - zatvoriti preostale azijske ventile kroz koje teku ruski petrodolari.
Indija je ključna karika u toj jednadžbi. U protekle tri godine pretvorila se iz marginalnog kupca u najvećeg pojedinačnog uvoznika ruske sirove nafte – približno 1,7–1,8 milijuna barela dnevno – što joj je smanjilo troškove, ublažilo inflacijske pritiske i napunilo rafinerije. Za New Delhi jeftina ruska nafta nije ideološko, nego egzistencijalno pitanje industrijske politike i društvene stabilnosti. Stoga službeni odgovor ostaje hladan: energenti su stvar nacionalnog interesa, diversifikacija – da, ali ne uz isključenje izvora preko noći. Dio indijskih rafinerija priprema se za postupno smanjenje ruskog udjela kako bi izbjegle sekundarne sankcije i istodobno povećale uvoz iz SAD‑a, s Bliskog istoka, te eventualno iz Irana ili Venezuele ako se režimi ograničenja olabave. No politička poruka jest zadržati "stratešku autonomiju": Indija neće pristati na jednostrane diktate ako time ugrožava domaću cijenu goriva i vlastite geopolitičke veze.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
