Još jedna država se pridružila sve većem broju onih koje se pitaju gdje je njihovo zlato. Već smo u ranijim tekstovima o državama koje traže svoje zlato spominjali Nizozemsku, a također i probleme s njenim mirovinskim fondom/vima i ulaganjem u Facebook dionice. Očigledno, ni Nizozemcima ne cvjetaju ruže. Osim toga, umiješali su se u slanje Patriot projektila na tursko-sirijsku granicu i sami sebi dodatno otežali život financijski.
Nakon Njemačke, Ekvadora, Austrije i još mnogih država (za razliku od Kineza koji kupuju zlato kao da sutra neće Sunce izaći na horizontu), sada i Nizozemska traga za svojim zlatom. I ne samo to. Članovi Parlamenta traže odgovor da li je to zlato stvarno. Nakon nekoliko slučajeva da su poluge bile lažne uz malo zlata na površini (najpoznatiji je slučaj Kine koja sada striktno pregledava baš svaku polugu), nizozemski parlamentarci, čini se, prvi postavljaju i to veoma bitno pitanje. Ako zlato i postoji, ako se zna gdje je, da li je pravo?
U Parlamentu se postavljaju pitanja o lokaciji i vrijednosti zlatnih rezervi države. Za veći dio rezervi se kaže da se nalaze u stranim trezorima', izvjestila je agencija ANP.
Tvrdi se da Nizozemska ima 612 tona zlata čija je vrijednost 24 milijarde eura. Samo 10% tog zlata se nalazi u sjedištu Centralne Banke u Amsterdamu, Ostatak se nalazi u SAD, Kanadi i Britaniji.
Opet ista priča, s malim izuzetkom. Nizozemsko zlato nije samo u SAD-u i Britaniji nego i u Kanadi. Zašto tamo, trebalo bi pitati onoga ko ga je tamo poslao. Dok za SAD i Britaniju postoji objašnjenje (ako ga tako možemo nazvati) da se u tim zemljama nalaze FED i City of London (barem zemljopsino), za Kanadu i nema baš nekog objašnjenja.
Samim tim se postavlja i pitanje zašto su mnoge zemlje poslale svoje zlato u te države. Ako je Njemačka prema nekom dogovoru za koji ne znamo i morala u smislu ratnih reparacija, pologa za investicije u rekonstrukciju ili nešto drugo, što se dešava s ovim drugim državama?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.