Piše: Medina Džanbegović-Mohamed iz Kaira, mr. književnohistorijskih nauka
(tekst prenosimo u izvornom obliku)
"Čitavoga života režim je tražio od mene da mrzim Muslimansko bratstvo i nije uspio. Oni sami uspjeli su to postići za pola godine."
(Razmišljanje jednoga sunnitskog Egipćanina) Svaki režim je oblik vlasništva, koji određuje prirodu jednoga društva, prosto rasprostirući svoje "vrijednosti", a da sebe čak i ne imenuje kao takvoga. Zapravo se radi o prikrivanju, koje je specifično svojstvo autokrativne političke ideologije. Štampa i uopće svi mediji, sudski sistem i komentari o vremenu, više su anonimno nadahnuti reprezentacijom odnosa ljudskih bića i svijeta, koju diktatura prenosi. To (ne)razumijevanje stanja stvari postaje toliko prodorno, da izgleda kao prirodni zakon, a njegove figure, izvršioci, svoje vlastite ideale često dalje ne prepoznaju u normama zdravoga razuma.
Egipat nije zaslužio ono što mu se događalo posljednjih decenija. Apsolutni egoizam i neodgovornost upropastili su državu Masr, a novi predsjednik, kako demonstranti parolama upućuju - isti je kao Mubarak! Egipatske novine su ovih dana izlazile u znak protesta protiv spornoga novog Ustava, tako što su se na pojedinim naslovnim stranicama nalazili i ovakvi naslovi: "Ne diktaturi!"
Sudije, novinari, studenti, profesori sa privatnih, ali i državnih javnih ustanova, razni privatnici i uposlenici, naravno i Front narodnoga spasa (unija opozicionih snaga, predvođena Muhamedom ElBaradeijem, Hamdeenom...
"Čitavoga života režim je tražio od mene da mrzim Muslimansko bratstvo i nije uspio. Oni sami uspjeli su to postići za pola godine."
(Razmišljanje jednoga sunnitskog Egipćanina) Svaki režim je oblik vlasništva, koji određuje prirodu jednoga društva, prosto rasprostirući svoje "vrijednosti", a da sebe čak i ne imenuje kao takvoga. Zapravo se radi o prikrivanju, koje je specifično svojstvo autokrativne političke ideologije. Štampa i uopće svi mediji, sudski sistem i komentari o vremenu, više su anonimno nadahnuti reprezentacijom odnosa ljudskih bića i svijeta, koju diktatura prenosi. To (ne)razumijevanje stanja stvari postaje toliko prodorno, da izgleda kao prirodni zakon, a njegove figure, izvršioci, svoje vlastite ideale često dalje ne prepoznaju u normama zdravoga razuma.
Egipat nije zaslužio ono što mu se događalo posljednjih decenija. Apsolutni egoizam i neodgovornost upropastili su državu Masr, a novi predsjednik, kako demonstranti parolama upućuju - isti je kao Mubarak! Egipatske novine su ovih dana izlazile u znak protesta protiv spornoga novog Ustava, tako što su se na pojedinim naslovnim stranicama nalazili i ovakvi naslovi: "Ne diktaturi!"
Sudije, novinari, studenti, profesori sa privatnih, ali i državnih javnih ustanova, razni privatnici i uposlenici, naravno i Front narodnoga spasa (unija opozicionih snaga, predvođena Muhamedom ElBaradeijem, Hamdeenom...
