UvodSlanje diplomatskih predstavnika u druge zemlje postojalo je još u antičkoj Grčkoj, a slična je praksa zabilježena u Indiji i Rimskom Carstvu. Uspostavljanje diplomatskog prava zasnovano je na želji država se njihovi diplomatski odnosi zasnivaju na stabilnoj i uređenoj osnovi. Već tada se došlo do zaključka da nije moguće održavati produktivne diplomatske odnose ako diplomati i konzuli moraju živjeti u strahu od zatvora zbog politike i stavova zemlje koju predstavljaju ili zbog stvarno ili izmišljenog kaznenog ili drugog djela koje mu se stavlja na teret.
Upravo zbog toga postoje diplomatske privilegije i imuniteti, a što podrazumijeva povlastice i izuzeća koje međunarodno pravo priznaje i jamči diplomatskom predstavništvu države šiljateljice radi osiguranja obavljanja funkcija diplomatskog predstavništva koje vrše diplomatski agenti. Cilj diplomatskih imuniteta i privilegija je uspješno osiguravanje obavljanja dužnosti, a ne davanje povlaštenog položaja pojedincu i zlouporaba tih povlastica i privilegija od strane diplomatskih agenata.Poseban problem predstavlja postupanje određenih upravnih tijela, konkretno policije, zemlje primateljice prema diplomatskom agentu. U člancima ćemo dati prikaz diplomatskih imuniteta i privilegija, njihovo trajanje, koje su vrste imuniteta diplomatskih agenata i njegovog osoblja s naglaskom na kaznenoprocesni imunitet i postupanje policije odnosno policijskih službenika prema osobama s diplomatskim imunitetom i povlasticama.
Općenito o diplomatskim privilegijama i imunitetuDiplomati u inozemstvu i njihova pratnja zaštićeni su za vrijeme svojega boravka u inozemstvu, a napose u državi primateljici, posebnim pravilima međunarodnoga prava. Ta su se pravila razvila putem običaja od skromnih početaka u Starom vijeku, koji je već poznavao zaštitu poslanika i glasnika. Ta su pravila običajnog prava dosta razrađena obilatom praksom i presedanima, ali je ipak bilo mnogo nesigurnosti, neslaganja i razlike što se tiče granica između obveza po međunarodnome pravu i povlastica iz kurtoazije, što se tiče kruga zaštićenih osoba i što se tiče primjene pojedinih povlastica na širi ili uži krug ljudi . Upravo ovo je bio jedan od razloga da se pristupi kodifikaciji toga dijela međunarodnog prava unutar Komisije za međunarodno pravo, čiji je rezultat Bečka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. godine; pitanja koja nisu izrijekom uređena konvencijom i dalje se uređuju prema pravilima običajnog međunarodnog prava.
Pod diplomatskim privilegijama i imunitetu podrazumijevaju se povlastice i izuzeća koje pozitivno međunarodno pravo priznaje i jamči diplomatskom predstavništvu države šiljateljice odnosno članovima osoblja njezinog diplomatskog predstavništva i članovima njihovih obitelji, radi osiguranja djelotvornog obavljanja fun...
Upravo zbog toga postoje diplomatske privilegije i imuniteti, a što podrazumijeva povlastice i izuzeća koje međunarodno pravo priznaje i jamči diplomatskom predstavništvu države šiljateljice radi osiguranja obavljanja funkcija diplomatskog predstavništva koje vrše diplomatski agenti. Cilj diplomatskih imuniteta i privilegija je uspješno osiguravanje obavljanja dužnosti, a ne davanje povlaštenog položaja pojedincu i zlouporaba tih povlastica i privilegija od strane diplomatskih agenata.Poseban problem predstavlja postupanje određenih upravnih tijela, konkretno policije, zemlje primateljice prema diplomatskom agentu. U člancima ćemo dati prikaz diplomatskih imuniteta i privilegija, njihovo trajanje, koje su vrste imuniteta diplomatskih agenata i njegovog osoblja s naglaskom na kaznenoprocesni imunitet i postupanje policije odnosno policijskih službenika prema osobama s diplomatskim imunitetom i povlasticama.
Općenito o diplomatskim privilegijama i imunitetuDiplomati u inozemstvu i njihova pratnja zaštićeni su za vrijeme svojega boravka u inozemstvu, a napose u državi primateljici, posebnim pravilima međunarodnoga prava. Ta su se pravila razvila putem običaja od skromnih početaka u Starom vijeku, koji je već poznavao zaštitu poslanika i glasnika. Ta su pravila običajnog prava dosta razrađena obilatom praksom i presedanima, ali je ipak bilo mnogo nesigurnosti, neslaganja i razlike što se tiče granica između obveza po međunarodnome pravu i povlastica iz kurtoazije, što se tiče kruga zaštićenih osoba i što se tiče primjene pojedinih povlastica na širi ili uži krug ljudi . Upravo ovo je bio jedan od razloga da se pristupi kodifikaciji toga dijela međunarodnog prava unutar Komisije za međunarodno pravo, čiji je rezultat Bečka konvencija o diplomatskim odnosima iz 1961. godine; pitanja koja nisu izrijekom uređena konvencijom i dalje se uređuju prema pravilima običajnog međunarodnog prava.
Pod diplomatskim privilegijama i imunitetu podrazumijevaju se povlastice i izuzeća koje pozitivno međunarodno pravo priznaje i jamči diplomatskom predstavništvu države šiljateljice odnosno članovima osoblja njezinog diplomatskog predstavništva i članovima njihovih obitelji, radi osiguranja djelotvornog obavljanja fun...
