Povezivanje bivših država Sovjetskog Saveza trenutačno se nalazi u međufazi. Na snazi je zajednički ekonomski prostor Rusije, Bjelorusije i Kazahstana koji će 2015. godine biti transformiran u Euroazijsku uniju s mogućnošću njezinog daljnjeg širenja. Putinovim riječima: "Mi predlažemo model snažne nadnacionalne unije koja će postati jedan od polova današnjeg svijeta dok će istovremeno biti učinkovita poveznica između Europe i dinamične azijsko-pacifičke regije."
Geografska osovina povijesti
Engleski geograf i geopolitičar Sir Halford Mackinder je 1904. u svom članku "Geografska osovina povijesti" postavio tezu da Rusija predstavlja središnju regiju euroazijske kopnene mase što je u narednim godinama preraslo u poznatu 'Heartland' teoriju. "Zar u svjetskoj politici upravo ta opisana oblast Euroazije nije osovinska (stožerna) regija, nedostupna brodovima, ali u prošlosti dostupna nomadima…Tu su bili i dalje postoje izuzetno pogodni uvjeti (iako ograničeni određenim činiocima) za razvoj velikih vojnih i industrijskih država. Rusija preuzima ulogu Mongolske imperije. U ovom dijelu svijeta ona zauzima centralni strateški položaj koji u Europi pripada Njemačkoj. Ona može nanositi i istovremeno primati udarce iz svih pravaca osim sa sjevera. Nikakva društvena revolucija neće promijeniti njen odnos prema velikim geografskim granicama unutar kojih postoji." Pošto je Euroazija površinom najveća, resursima najbogatija i stanovništvom najbrojnija kopnena masa na planeti ona predstavlja središnji kontinent. 'Heartland' ili središte Euroazije se geografski dobrim dijelom poklapa sa Središnjom Azijom i ruskim prostorom, tj. Kazahstanom, Bjelorusijom i Rusijom koje formiraju Euroazijsku uniju.
Hrvatski geopolitičar Jure Vujić u svom radu 'Postmoderna geopolitika' ukratko sumira Mackinderovo viđenje Rusije: "U djelu 'Democratic Ideals and Reality', Mackinder obraća pažnju na važnost ruskog teritorija kao kompaktne kontinentalne mase koju je nemoguće kontrolirati s mora i osvojiti u potpunosti." 'Heartland' je dakle onaj prostor na koji pomorske sile imaju najmanji utjecaj, to je prostor u dubini kontinenta najudaljeniji od oceana. Za Mackindera 'Heartland' je "najveća prirodna tvrđava na planeti". Mackinder opisuje Rusiju kao kopnenu silu koja se razvijala na drugačiji način od zapadne Europe. Zapadna Europa je s epohom Kolumba osvojila Atlantik i usmjerila se na oceane za razliku od Rusije koja je širila svoj utjecaj putem kopna na Sibir i Srednju Aziju. U studiji o imperijalizmu pod nazivom 'Wars of Empire' britanski povjesničar Douglas Porch opisuje spomenutu razliku: "Rusko širenje je bilo sasvim drugačije prirode od širenja drugih imperijalnih nacija. U prvom redu, to je bio kontinentalan a ne pomorski poduhvat. Bio je to nastavak obrambenog širenja Moskve…"
Povezivanje nekoliko bivših država Sovjetskog Saveza u novu Euroazijsku uniju stoga ima duboku geopolitičku pozadinu objedinjavanja središnjeg prostora Euroazije. U suvremenom kontekstu Euroazijska unija bi zapravo trebala predstavljati veliki prostor između Zapada (Europska unija), Juga (islamski svijet i Indija) i Istoka (azijsko-pacifička regija). Cilj osnivanja Euroazijske unije nije samo povezivanje bivšeg sovjetskog prostora već i povezivanje drugih dijelova Euroazije preko tog prostora. Utemeljitelj neo-euroazijske geopolitičke škole Aleksandar Dugin smatra da bi prostor Euroazijske unije trebalo postati velika regija koja bi u prijateljskim i partnerskim odnosima s ostalim zonama omogućavala svim dijelovima Euroazije da djeluju kao civilizacijski polovi nezavisni od američkog utjecaja.
Od Mackindera do Kissingera
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
