Možemo samo nagađati kako bi reagirala europska javnost da je kojim slučajem ruski MVP Sergej Lavrov poručio svijetu kako referendumi 'nisu instrumenti parlamentarne demokracije', kao što je to rekao njegov kolega iz Luksemburga Jean Asselborn. Vjerujemo da bi svjetski mediji s pravom 'rastrgli' Lavrova i 'tukli ga' iz svih pozicija da bi javnost na kraju morala shvatiti da vlasti u Rusiji na izopačen način poimaju demokraciju i kako tamo vlada diktatura, uz nešto još gore. Budući da ovo nije izgovorio Lavrov, nego Asselborn, trebamo li se zapitati što smo shvatili o Luksemburgu i Europi?
Ukoliko principijelno promatramo stvari, onda bismo svakako trebali pokušati što bolje razumjeti poruku koju nam je poslao Asselborn, ne gubeći iz vida spomenutu usporedbu i pretpostaviti da je Asselborn principijelno protiv referenduma. Ili možda on smatra da su kratkoročni politički ciljevi važniji od univerzalnih principa? U svakom slučaju bismo s pojačanom znatiželjom trebali analizirati ovu njegovu ocjenu, jer ona zadire u dušu demokracije. Dakle, što nam je točno poručio luksemburški ministar? Je li problem u poštivanju principa ili u provođenju referenduma?
Asselborn je navedenom izjavom reagirao na rezultat proteklog referenduma u Nizozemskoj na kojem su građani uvjerljivom većinom odbacili ratifikaciju sporazuma o asocijaciji (AA) Ukrajine s EU. To bi trebalo implicirati odustajanje Vlade Nizozemske od pristajanja na primjenu AA, koji je već ranije ratificirala, a prema važećim zakonodavnim aktima to bi istodobno trebalo značiti da EU ne može primijeniti sporazum s Ukrajinom, jer nije postigla konsenzus po ovom pitanju. Tako je u teoriji, no Asselborn nam sugerira da bi to u praksi ipak trebalo biti drukčije.
'Referendum nije prikladan instrument za rješavanje složenih problema u parlamentarnoj demokraciji. Ukoliko želite da Europa propadne, onda trebate samo održavati još referenduma. Ljudi ne reagiraju na konkretna (referendumska) pitanja, oni radije šalju upozoravajuće poruke vlastima', objasnio je Asselborn, dodajući da je 'NE' u Nizozemskoj ujedno i velika pljuska Europskoj uniji.
Jean Asselborn i Hillary Clinton Sudeći prema ovoj izjavi, Asselborn zapravo ne voli referendume. Dešava se, doduše rijetko, da demokrat ne voli da se demokracija izražava izravno. Dešava se, također vrlo rijetko, da majka ne voli svoje dijete, da mornar ne voli more, da mačka ne juri za miševima, ali dešava se i to. S te bismo strane možda i mogli razumjeti Asselborna. On nije bio niti za provedbu referenduma u Grčkoj prošlog ljeta. Možda on doista ne voli referendume.
No, kako da razumijemo njegove pohvale za rezultat referenduma u Škotskoj prije godinu i pol? Zašto tada nije rekao nešto o referendumu kao neprikladnom instrumentu demokracije? Nije o tome govorio, ali je uz puno simpatija pozdravio rezultat ocjenjujući da je škotski mentalitet direktan i spontan, te da su Škoti nezamjenjivi dio Velike Britanije. Na referendumu Škoti su glasali za ostanak u Velikoj Britaniji. Sada Škoti najavljuju da će ponovo provesti plebiscit, jer ukoliko se Britanija na predstojećem referendumu odvoji od EU, oni bi se možda odvojili od Britanije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
