Uvod
Jedno od ključnih prava je pravo na privatnost. Poštovanje tog prava je nešto čemu teži svako ljudsko biće. Danas, u vidu demokracije, možemo pronaći put koji će nas voditi do postizanja i izvršenja tih prava, zahtijevajući ono što držimo da će zaštiti naš privatni život u svakom njegovom dijelu. U današnje vrijeme, u vrijeme globalizacije, pojedincu je sve teže sačuvati svoju privatnost pošto je granica između javnog i privatnog života sve tanja te je stoga zadiranje u privatnost pojedinca i kršenje njegovog prava često zbog nejasnoće što spada u privatni, a što u javni život te različitog poimanja privatnosti u pojedinaca,institucija, kako državnih tako i drugih i ostalih. Stoga se pravo na privatnost štiti različitim međunarodnim konvencijama i zakonskim regulativama. Ovim člankom pokušat ćemo upoznati čitatelja s pravom na privatnost, njegovim odrednicama te koji su pravni mehanizmi kojima se štiti u Republici Hrvatskoj, ali i u Europi i svijetu.
PRAVO NA PRIVATNOST
Pojam i naziv
Pravo na privatnost (Right of Privacy, Recht an das Privatleben, Recht an eigenen Geheimnissphäre, Diritto alla riservatezza) jest pravo osobe da svoj osobni (privatni), obiteljski i kućni život vodi zasebno i nezavisno od drugih, ne vrijeđajući tuđa prava ni zakonska ograničenja, ali ograđujući se od tuđeg neovlaštenog zadiranja. Ono joj omogućuje da živi svoj život prema vlastitom nahođenju, da sama sa sobom i svojim životom ravna prema vlastitim željama, stremljenjem i potrebama, uz isključenje svakog neovlaštenog zadiranja u to od strane drugih osoba, javnosti ili javne vlasti. Gledano sa strane drugih osoba, a i javne vlasti, to je svačija dužnost poštovati tuđu privatnost.
Ukratko, možemo reći da je pravo na privatnost osobno neimovinsko pravo, koje osobi daje apsolutnu (za svakoga mjerodavnu), potpunu privatnu pravnu vlast glede vođenja vlastitog života te ovlast da svakoga isključi od protupravnog zadiranja u nj. Riječ je, kao i kod svih ostalih osobnih, neimovinskih prava, o pravnoj vlasti koja je bezgranična i isključiva, ali samo pojmovno, ne i praktički, jer je izvršenje te vlasti stegnuto u granice koje joj ostavljaju tuđa prava i zakonska ograničenja. To je pravo na privatnost u najužem smislu,međutim kad se spominje pravo u širem smislu tu onda ubrajamo i pravo na čast i ugled, pravo na tajnost pisama i drugih osobnih zapisa, a i pravo na vlastiti lik.
Tako na primjer Deklaracija o sredstvima javnog priopćavanja i ljudskim pravima ( Ta je deklaracija prihvaćena Zaključcima o prihvaćanju akata Savjeta Europe o slobodi izražavanja i informiranja. Savjetodavna skupština Savjeta Europe usvojila ju je 1970.g., a zajedno s Rezolucijom 428. Deklaracija je postala sastavnim dijelom i hrvatskog pravnog poretka- 'Narodne novine', br.7/91) kada govori u sadržaju prava na privatnost u svrhu zaštite govori sljedeće:' Pravo na poštovanje privatnosti sastoji se prvenstveno u mogućnosti da se živi prema vlastitom nahođenju uz minimalna uplitanja. Odnosi se na privatni, obiteljski i kućni život, fizički i moralni integritet, čast i ugled, ne predstavljanje pod krivim svjetlom,neobjavljivanje nepotrebnih i neugodnih podataka, neovlašteno objavljivanje privatnih fotografija, na zaštitu od zlonamjernog korištenja privatnih razgovora, na zaštitu od širenja informacija priopćenih ili primljenih od pojedinaca u povjerenju.'
Deklaracija barata s veoma širokim pojmom prava na privatnost, čak toliko širokim da bi se pod njega možda moglo podvesti i gotovo sva ostala osobna prava. No,dok pravni sustavi ne usvoje ideju o općem osobnom pravu,nego i dalje barataju s posebnim pravima, potrebno ih je međusobno pojmovno razgraničavati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
