Eksperimentalni film u svijetu i u bivšoj Jugoslaviji - globalni pokret novog vala i otpor prema komercijalnom filmu

Eksperimentalni film vrlo je često u suprotnosti s dominantnom kinematografijom koja je komercijalna i pitkija za manje pronicljivog gledatelja. Zato takve filmove u pravilu nećete moći pogledati u velikim kinima, već u specijaliziranim umjetničkim kinima (art house), kino dvoranama u sklopu umjetničkog muzeja, na festivalima, na internetskim platformama ili sličnim opskurnijim mjestima.

Eksperimentalni film se javlja pod još mnogim imenima, kao što je avangardni film, vizionarski ili underground, dok se u jugoslovenskoj teoriji i praksi javlja pod imenom "antifilm" u Zagrebu i "alternativni film" u Beogradu.

Filmski teoretičar Ante Peterlić govori o tri osnovna filmska roda – igrani, dokumentarni i eksperimentalni film. Objašnjava nadalje kako se atributom "eksperimentalni" ponekad se imenuje svaki "postupkom originalniji igrani film". Neki teoretičari ipak će radije naziv "avangardni film" ili "eksperimentalni film" rezervirati za probranu skupinu onih filmova u kojima su zaista na pionirski način korištena filmska izražajna sredstva i gdje je snažno izražen novi pristup toj umjetnosti.

No što je zapravo eksperimentalni film? To je film u službi pomicanja granica, koji intenzivno preispituje filmske konvencije i nove mogućnosti rada, istražuje nenarativne oblike ili alternative tradicionalnim narativima ili metodama rada. Karakteristično je da se redatelj posluži zanemarivanjem kronologije i logike uzročno-posljedičnog, a vremenska perspektiva može biti labava ili nelinearna. Takvi filmovi obično se više bave formom nego sadržajem.

Nemoguće je reći točno po čemu je avangardni film različit od "standardnih filmova", međutim, mogu se izdvojiti neke česte karakteristike.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.