Jasno je kao dan da je veoma malo investitora u odnosu na broj stanovnika bilo koje zemlje, ali je zanimljivo analizirati u kakvim "problemima" se nalaze oni koji imaju novca. Do prije nekoliko godina se govorilo "lako je njima", ali došlo je vrijeme da i oni počnu razmišljati, a ne samo trošiti jer mogu izgubiti dobar dio bogatstva ili sve. To naravno neće pomoći većini koja jedva sastavlja kraj sa krajem, ali je informativno zanimljivo vidjeti na što se srozala svjetska ekonomija. A famozno 'šutanje konzerve niz cestu' se nastavlja. U tom kontekstu ovo što slijedi je veoma zanimljivo.
Nešto veoma neobično se dogodilo početkom ovog mjeseca. Guverner Centralne banke Australije Greg Stevens je rekao ono što mnogi odavno znaju. Ali čuti takvo nešto od guvernera centralne banke je zaista novo. Stevens je rekao: "Moramo zaključiti da više nije dovoljno očekivati da možemo riješiti problem nakon kreditnog buma. Izgleda da je nered toliki da monetarna politika neće biti u mogućnosti uraditi svoj posao kada dođe vrijeme."
Drugim riječima, Stevens želi reći da nema izlazne strategije za trenutnu ekonomsku krizu. Postoje dva velika razloga zašto je to tako. Prvo, dugovi se ne mogu matematički (teoretski) platiti, a kamoli u stvarnosti. Stoga je nedavna (nezamisliva) izjava Angele Merkel da će se možda morati otpisati grčki dug. Da napravimo jednu prognozu u vezi s tim. Bit će otpisan (biti će otpisana većina ili možda svi dugovi jer je alternativa tome totalni ekonomski Divlji Zapad), kada još se ne zna, jer Njemačkoj dolaze teški dani. Ne teški kao većini, ali u odnosu na njihov standard, biti će (mnogi) i nepripremljeni i iznenađeni.
A ključ svega su čeličane i autoindustrija. Trenutno se održavaju najviše zahvaljujući Kini i Rusiji, a Japan im je učinio ogromnu uslugu svađajući se s Kinom i dao još ekonomskog kisika. Druge grane su već u teškoj situaciji, inače ne bi Siemens imao desetke (kažu čak i stotine) lobista u Briselu. Ne treba zaboraviti ni prodaju oružja iz Njemačke svima i svakome, od Izraela do Saudijske Arabije. Osnova je i u ovom slučaju metalna industrija, čeličane itd…A mnoge su već u minusu…Loš znak za Njemačku bi mogao biti dobar za Grčku. Možda i prije nego što mislimo. Mala europska digresija.
Drugo, povjerenje među centralnim bankama je tako loše da se svaka snalazi kako umije, a najviše kupovinom zlata. S jedne strane svi govore kako se zlato "ne može jesti", a s druge strane centralne banke gomilaju stotine, pa čak i tisuće (Kina) tona. One se ne brinu zbog toga što se zlato ne može jesti jer znaju da zlato može biti osnova za valutu ili čak i sredstvo plaćanja u izvanrednim okolnostima. A mi već jesmo u takvim okolnostima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.