Kourosh Ziabari, nagrađivani iranski novinar i medijski dopisnik, intervjuirao je španjolskog diplomata Alejandra Cao de Benósa, jednog od rijetkih stranaca koji rade u državnim službama Sjeverne Koreje. Alejandro Cao de Benós je specijalni delegat sjevernokorejskog Komiteta za kulturne odnose s inozemstvom i predsjednik Korejskog društva prijateljstva. Alejandro je rođen u španjolskom gradu Tarragoni u blizini Barcelone.
Alejandro kaže da je od vremena dok je bio tinejdžer sanjao da surađuje sa sjevernokorejskom vladom koja mu se kao zapadnjaku činila neobičnom. Prema pisanju britanskog Independenta Cao de Benós bio je osviješten tinejdžer koji je tražio rješenje svjetskih problema. Sjeverna Koreja ga je privukla 1990. godine. Razočaran kapitalističkim sustavom sa 16 godina kontaktirao je delegaciju Sjeverne Koreje na izložbi Svjetske turističke organizacije u Madridu. Dvije godine kasnije otputovao je u Sjevernu Koreju s novcem koji je uštedio radeći noćne smjene na benzinskoj postaji. Alejandro je promijenio ime u Cho Sun-il koje je službeno odobreno od sjevernokorejske vlade. Od 2000. godine ima sjevernokorejsko državljanstvo i od tada je službeni predstavnik Ministarstva vanjskih poslova.
Alejandro je u intervjuu odgovarao na različita pitanja o sjevernokorejskoj kulturi, zabludama i mitovima koji postoje o zemlji, ljudskim pravima, slobodama, društvu i odnosima Sjeverne Koreje sa svijetom. Intervju je preveden u cijelosti, ne s ciljem propagiranja sjevernokorejskog svjetonazora, već s ciljem da se pokaže viđenje druge strane, za koju liberalni zapadni mediji nemaju razumijevanja, već nameću svoj ideološko-svjetonazorski okvir iz kojeg proizlazi zapadno neshvaćanje i mitologizacija Sjeverne Koreje. Svima je jasno da je Sjeverna Koreja siromašna zemlja ako gledamo koliko svaki građanin potroši, no iz ovog intervjua vidi se koje su vrijednosti cijenjene u Sjevernoj Koreji i zašto ta država uspijeva funkcionirati na način kako funkcionira.
Intervju s Alejandrom Cao de Benósem:
Ziabari: "Izvješteno je da Sjeverna Koreja posjeduje šest nuklearnih bojevih glava i da je tehnološki sposobna pojačati zalihe na 48 glava do 2015. godine. U 2003. godini povukla se iz sporazuma o neširenju nuklearnog oružja i izvela dva nuklearna testa 2006. i 2009. godine. Zašto zemlja tako uporno teži nuklearnom programu iako je pod oštrim međunarodnim sankcijama i političkim pritiskom?"
Alejandro: "Sjeverna Koreja ima više od 6 nuklearnih glava, te je sposobna obogaćivati uran i plutonij koji se mogu pronaći u nacionalnim nalazištima. Dakle, cijeli proces je samodostatan. Razvoj obrambene industrije i nuklearne energije za vojnu upotrebu ključan je u odvraćanju američke invazije. Mi to nazivamo „Songun“ ili vojska prije svega. Kao što možemo svjedočiti, imperij u organizaciji Bijele kuće osjeća se slobodno napadati, iskorištavati resurse i uništiti kulturu i povijest svih nacija na njihovom putu: Irak, Afganistan, Libija i sada Sirija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
