Uvod
Omogućavanje slobode kretanja radnika unutar Europske unije u funkciji stvaranja i jačanja unutarnjeg tržišta te realizacije bitnih ciljeva socijalne politike jedan je od temelja europskog projekta još od samoga začetka europskog projekta 1957. godine. Sloboda kretanja ljudi jedno je od vitalnih područja djelatnosti Europske Zajednice, kasnije Unije, usmjerenog prema ostvarenju unutarnjeg tržišta, te jedan od najvažnijih oblika izražavanja građanstva Europske unije. Ona danas predstavlja nužan uvjet ne samo funkcioniranja unutarnjeg tržišta već i provedbu temeljnih prava građana unije i njihovih obitelji- to se najbolje vidi u činjenici da su ovu slobode dosad koristili i koriste milijuni ljudi.
Snažnu potporu takvoj politici omogućavala je aktivistička orijentacija Europskog suda koji je kroz case law s vremenom izvršio izuzetno velik utjecaj na razvoj ovoga prava o brojnih s njim povezanih pitanja. Pojam radnik tumači se u pravu Europske unije u raznim kontekstima, a ovisno o kontekstu primjenjuje se mjerodavno pravo EU ili nacionalno pravo države članice. Prilikom primjene prava EU nužno je znati kriterije koji određuju kada se osoba smatra radnikom. Praksa Suda EU ima važnu ulogu u određivanju navedenih kriterija te ju je stoga potrebno dobro poznavati.
Važnost primjene definicije pojma 'radnik' na razini EU očituje se u osiguravanju zaštite u državama članicama i ispunjavanju svrhe direktive koje uređuju radno pravo. U članku ćemo dati prikaz slobode kretanje radnika kao temeljne gospodarske slobode u Europskoj uniji, koji su pravni temelji te slobode te što države ne smiju raditi kako bi ograničili slobodno kretanje ljudi, odnosno radnika te koja su ograničenja slobode radnika u određenim okolnostima.
Kratak pregled najvažnijih Osnivačkih ugovora o Europskoj uniji
Kamen temeljac Europske unije počiva na ugovoru koji je potpisan još 19. travnja 1951. godine, a stupio je na snagu 1952. godine. Naravno, riječ je Ugovoru u Europskoj zajednici za ugljen i čelik. Ovim ugovorom šest država potpisnica (Njemačka, Francuska, Belgija, Italija, Nizozemska, Luksemburg) osnivaju neovisnu organizaciju sa supranacionalnim ovlastima i nju prenose upravljanje tada strateškim resursima- ugljenom i čelikom. Cilj stvaranja zajedničkog tržišta za ove sirovine je, osim gospodarskog razvoja i ekonomske integracije navedenih država, i izbjegavanje ratnih sukoba.
Ovaj ugovor je istekao 2002. godine. Sljedeći važan ugovor je Ugovor o Europskoj ekonomskoj zajednici i Ugovor u Europskoj zajednici za atomski energiju- ovi ugovori su potpisani 25. ožujka 1957. godine, a stupili su na snagu 01. siječnja 1958. godine. Poznati su i pod nazivima Rimski ugovori, a njima je osnovana Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom). Temeljni ciljevi su uključivali stvaranje zajedničkog tržišta i produbljivanje ekonomskih integracija među državama članicama u različitim područjima politika ( primjerice, poljoprivreda, transport). Ugovor o Europskoj uniji, koji je potpisan 07.veljače 1992. godine, a stupio na snagu 01. studenog 1993. godine, poznat je još i pod nazivom Ugovor iz Maastrichta. Ovim ugovorom uspostavlja se Europska unija kao krovni pojam koji uključuje Europske zajednice te međuvladine oblike suradnje: zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku i policijsku i pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima. On je ujedno i osnova za stvaranje i uspostavu monetarne unije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
