Dosta je online 'tinte' potrošeno kod nas, i vani, za pisanje o poljskom čudu koje je preživjelo gospodarsku krizu 2008. No, uza sve to postoji jedna prljava tajna koja ne samo da se ne pojavljuje kod nas , što je i za očekivati, nego i u zapadnim medijima isto; da je Poljska odavno potonula u ralje nacional-katolicizma; gdje uzde vlasti uglavnom imaju najreakcionarniji biskupi i njihovi posilni iz vladajuće elite. Tekstove o tome rijetko ćete vidjeti u The Guardianu ili The New York Times-u , ako izuzmemo reportaže o nedavnim masovnim prosvjedima Poljakinja, iz čistog razloga što se na Poljsku gleda kao na branu od ruske prijetnje. Premda je ironično da u svojoj biti Poljska i Rusija su preslika jedna druge, jer obje su klero-fašistoidne, obje su ksenofobne; ljudska prava, ženska reproduktivna i LGTB prva su smijurija. S jednom malom razlikom da ruska politička elita ima čvrste uzde nad svojim klericima, dok u Poljskoj politika se uglavnom vodi jednim uhom okrenutim prema Vatikanu i lokalnoj kardinalskoj palači, a drugim prema svojim novim gospodarima u Washingtonu.
Jedan od primjera...
Jedan od primjera...
Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste advance.hr pretplatnik, ulogirajte se