Veliki val promjena koji se izlio na Ameriku, sporo, ali nezadrživo valja se preko Atlantika na putu ka Europi. Val je zbilja veliki. To je politički tsunami. U Bruxellesu, kao i u mnogim drugim europskim gradovima svjesni su da ih ovaj bijes prirode ne može zaobići. Europski dužnosnici pokušavaju odglumiti hladnokrvnost, dok ih, očigledno je, trese žestoka trema.
Pojedinci i čitave političke kaste u Europi još ne mogu prihvatiti činjenicu da je Hillary Clinton izgubila izbore za predsjednika SAD-a. Ili činjenicu da je pobijedio Donald Trump. Svejedno. Umjesto što bi se mogli ispljuskati hladnom vodom, kao u jutro nakon teškog pijanstva i pokušati se ipak časno povući s funkcije dajući ostavku, oni ostaju na brodu. Taj brod sve više sliči na piratski 'Titanik', s kojeg se odašalju krivi S.O.S. signali dok na palubi nastavlja svirati ista melodija u 'Hillary mode-u' .
Evo što se davalo na repertoaru velike europske političke scene u ovim prvim danima nakon Trumpove pobjede. Najprije su se kao dvojica najviših imenovanih dužnosnika u EU, dohvatili pera predsjednik Vijeća EU Donald Tusk i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker. Njihove visoke funkcije nalagale su im da se prvi priberu i da oni sroče čestitku Trumpu. Čestitku koja će obići svijet i koja će ostati dokument za povijest. Bio je povijesni trenutak.
Odgovornost koja im je zapala bila je teška i posve nova, jer ovu su čestitku otpravljali pravo u europsku povijest. Ona će tamo zauvijek i ostati kao nasljeđe za buduće generacije. Tusk, Junker i njihovi prethodnici nisu prije morali o tome brinuti, jer su rutinski unaprijed sastavljali po dvije takve čestitke. Razumije se, prije nego će otići na ručak, slali su samo jednu onome kome treba.
Kako izvan svake racionalne sumnje znamo da su oni unaprijed spremali čestitke? Tako što im se na dan izbora u Srbiji 6. svibnja 2012. 'omaklo' pa su čestitku kandidatu Tomislavu Nikoliću poslali nekoliko sati prije nego je glasanje i završeno. Kako su pogodili da će on zbilja postati predsjednik, a ne Boris Tadić? To ne znamo pouzdano. Možda su samo imali sreće.
Ne trebamo uopće sumnjati da su i ovoga puta imali unaprijed spreman tekst čestitke, ali po svemu sudeći samo jedne. One za Hillary Clinton. Može zvučati kao šala ili kao puko nagađanje, ali nije uopće nemoguće da su spremili samo jednu čestitku. Nije čak nemoguće da je u europskim institucijama bila na snazi prešutna 'politička volja' da se pobjeda Trumpa uopće ne razmatra. Da se o njoj niti ne govori. Da se ne sastavlja čestitka za njega. Jednom riječju, da ga se naprosto ignorira.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
