‘Crise de régime’ u srcu Pete republike: Pad Bayrouove vlade i tripolarnost razotkrivaju kraj Macronizma - između uspona Marine Le Pen, šanse Mélenchonove ljevice i posustajanja europskog militarističkog plana za Ukrajinu
Francuska je danas ušla u novu fazu političke krize: vlada premijera Françoisa Bayroua pala je nakon izglasavanja nepovjerenja u Narodnoj skupštini. Vlada koja je trajala tek devet mjeseci srušena je golemom većinom nakon što je Bayrou vlastito preživljavanje vezao uz plan štednje od 44 milijarde eura. Bio je to pokušaj – i propao je. Time je u manje od dvije godine srušena već četvrta vlada, a institucionalna "tinjajuća blokada" pretvara se u otvorenu krizu poretka. Predsjednik Emmanuel Macron sada mora imenovati petog premijera od 2022., bez realne nade da će itko u raspuknutom parlamentu pronaći stabilnu većinu.
Raspoloženje na ulici to reflektira. Parole "Bloquons tout!" ("Blokirajmo sve!") pozivaju na opći štrajk već 10. rujna, a sindikati spremaju niz akcija. Sjećanje na Žute prsluke lebdi nad situacijom, uz novi val ogorčenja zbog kombinacije inflacije, stagnirajućih plaća i osjećaja da se građane tjera na odricanja dok politička elita ne nudi izlaz. Opozicija, od tvrde desnice Marine Le Pen do tvrde ljevice oko La France insoumise, slavila je pad "fantomske vlade". Le Pen traži nove izbore; Macron zasad odbija ponovno raspuštanje.
Je li Macronova pozicija ugrožena? Hoće li odraditi mandat? Pravno – ne; politički – itekako. U Petoj republici pad premijera ne povlači predsjedniku stolicu. Macron ostaje šef države i čuvar kontinuiteta, a Bayrou i ministri mogu odraditi tehnički mandat do nove vlade. No politički kapital predsjednika je istrošen. Iduću, ujedno i posljednju, godinu mandata prelazi kao "patka na izdisaju": bez većine, bez uvjerljive strategije i s fiskalnom krizom koja ga prisiljava na mjere koje odbija i lijevo i desno krilo parlamenta. Deficit je previsok, dug također, a kreditne agencije i tržišta gledaju nervozno. Macron je više puta dao do znanja da neće podnijeti ostavku – dakle, izglednije je da će "odšepati" do 2027. nego da će otići. Ali to neće spriječiti daljnje erozije utjecaja u zemlji i u Europi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
