Bog, nafta i suverenitet: Trumpova prijetnja invazijom na Nigeriju između evanđeoske mobilizacije u SAD-u i nigerijskog zbližavanja s Kinom
Trumpova prijetnja da bi SAD mogle "upasti u Nigeriju s oružjem" odjeknula je u zemlji od 220 milijuna ljudi koja je istodobno duboko religiozna i institucionalno krhka. Početkom studenoga pojavili su se naslovi o "spasu kršćana", dok u Washingtonu tema mobilizira dio biračke baze kojoj se Trump uvijek vraća – evanđeoske i fundamentalističke kršćane. No iza zvučne retorike krije se složenija priča: o stvarnom, ali višeslojnom nasilju u Nigeriji, o američkoj politici koja iz vjerskih razloga lako prelazi u geopolitički pritisak, i o jednoj afričkoj sili koja se sve više povezuje s Kinom.
Trump je krajem listopada ponovno označio Nigeriju kao "zemlju od posebne zabrinutosti" zbog navodnih teških kršenja vjerskih sloboda i zaprijetio rezanjem pomoći, sankcijama pa čak i intervencijom. U njegovim objavama dominira tvrdnja da je riječ o masakru nad kršćanima koji Abuja "tolerira" ili ne uspijeva zaustaviti. Takav okvir nije nov: sličnu je etiketu Nigeriji njegova administracija dala i 2020., dok ju je sljedeća administracija uklonila pa sada vraća staru matricu – uz dozu dramatičnosti koja odgovara domaćoj publici.
Religijska slika Nigerije daleko je od jednoznačne. Zemlja je gotovo napola kršćanska, napola muslimanska, uz brojne tradicionalne vjere, ustav jamči slobodu vjeroispovijedi, a državna se politika – barem nominalno – trudi održavati ravnotežu. Aktualni predsjednik Bola Ahmed Tinubu musliman je, no u obitelji ima i snažno kršćansko uporište, u vladi i sigurnosnim strukturama rotiraju se predstavnici obje zajednice. U javnom diskursu vlasti redovito naglašavaju da država ne štiti niti proganja ikoga na vjerskoj osnovi, nego se bori protiv terorizma i banditizma koji pogađaju sve.
Nasilje, međutim, postoji – i brutalno je. Od 2009. Boko Haram i njegova frakcija ISWAP haraju sjeveroistokom s ciljem stvaranja kalifata. Ti su ekstremisti rušili crkve i otimali kršćanske djevojčice, ali jednako tako ubijali su i muslimane koje smatraju "otpadnicima". U "Srednjem pojasu" zemlje sukobi stočara (pretežito muslimana) i poljoprivrednika (često kršćana) vuku korijen iz natjecanja za zemlju i vodu, pogoršanog klimatskim promjenama i propadanjem državnih službi. Iz tog su kaosa izrasle oružane bande koje spaljuju sela bez mnogo pitanja tko se kojem bogu moli – žrtvom postaje onaj tko živi na krivoj geografskoj liniji.
Zato je korisno razlikovati: trpe li kršćani u Nigeriji? Da. Trpe li i muslimani? Također da. Tvrdnje o "genocidu nad kršćanima" i desecima tisuća ubijenih često potječu iz aktivističkih krugova i kruže desnim medijskim eho-komorama u SAD-u. One preuveličavaju i pojednostavljuju obrazac nasilja koji je stvarniji i opasniji: raspad javne sigurnosti i nekažnjivost. Neovisne baze podataka o sukobima pokazuju da je u 2025. zabilježeno gotovo dvije tisuće napada na civile diljem Nigerije, a samo je mali dio izrijekom usmjeren na žrtve zato što su kršćani. Istodobno, pojedine brojke o "sedam tisuća ubijenih kršćana u 2025." ili "sto tisuća od 2009." ne prate terensko bilježenje događaja i često su metodološki nejasne.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
