Bitka za Iwo Jimu( japanski Iōjima, što znači sumporni otok), je bila velika bitka gdje su marinci SAD-a se iskrcali na otok Iwo Jimu te ga naposljetku i zauzeli od strane Japanske carske vojske tijekom Drugog svjetskog rata, a koja se vodila od 19.veljače do 26.ožujka 1945.godine. Američka invazija, kodnog naziva 'Operacija Detachment', je imala za cilj zauzimanje cijelog otoka, uključujući tri aerodroma koja su kontrolirali Japanci, sve u cilju pripremanja terena za napade na japansko glavno kopno. Bitka, koja je trajala 5 tjedana, je bila jedna od najžešćih i najkrvavijih bitki koje su se vodile na Pacifiku u Drugom svjetskom ratu.
Nakon velikih gubitaka u ljudstvu postavilo se pitanje strateške važnosti otoka. Postalo je očito da otok nema prevelik značaj za vojsku SAD-a kao polazišna baza za daljnje operacije, te za mornaricu SAD-a kao pomorska baza; ipak, pomorska inženjerska brigada Seabees su ponovno izgradili sletne piste koje su korištene kao piste za hitna slijetanja američkih bombardera B-29. Položaji Japanske carske vojske na otoku bili su dobro utvrđeni, sa gustom mrežom podzemnih bunkera, skrivenih položaja topništva i 18 kilometara dugačkom mrežom podzemnih tunela. Amerikanci su bili potpomognuti intenzivnom topovskom potporom sa svojih ratnih brodova te su imali zračnu premoć nad Iwo Jimom od početka bitke.
Bitka je ostala najviše zapamćena po fotografiji Joe Rosnethala, novinara Associated Press-a (AP), koji je uslikao podizanje američke zastave od strane 5 marinaca i vodnika na vrhu 169 metara visoke planine Suribachi (Mount Suribachi). Fotograf je zabilježio i drugo podizanje zastave na planinu, koje se odvilo petog dana bitke koja je trajala 36 dana. Rosenthalova fotografija je ubrzo postala ikona te bitke, rata na Pacifiku te samoga Korusa marinaca SAD-a te je kasnije naširoko umnožavana i korištena.
Pozadina bitkeNakon američkog zauzimanja Marshallovih otoka te razornih napada američkih bombardera na utvrđene japanske otoke u otočju Karolina, japanski vojni vođe su ponovno procijenili situaciju na Pacifiku te su zaključili da će Amerikanci ići naprijed prema Marijanskom otočju i Karolinskom otočju. Kako bi se suprotstavili takvoj ofenzivi, Japanska carska vojska i Japanska carska mornarica je uspostavila unutrašnje linije obrane, šireći je na sjever prema Karolinskom otočju do Marijanskog otočja te prema Japanu prema vulkanskom otočju, zapadno prema Marijanskom otočju preko Karolinskog otočja te prema otočju Palau prema Filipinima.
U ožujku 1944. godine 31.japanska vojska, pod zapovjedništvom generala Hideyoshi Obata, je pridodana i aktivirana garnizonu za obranu unutrašnjih linija. Valja napomenuti da je japanska vojska veličinom bila kao američka, britanska vojska ili kanadski ekspedicijski korpus. Japanska vojska je ima...
Nakon velikih gubitaka u ljudstvu postavilo se pitanje strateške važnosti otoka. Postalo je očito da otok nema prevelik značaj za vojsku SAD-a kao polazišna baza za daljnje operacije, te za mornaricu SAD-a kao pomorska baza; ipak, pomorska inženjerska brigada Seabees su ponovno izgradili sletne piste koje su korištene kao piste za hitna slijetanja američkih bombardera B-29. Položaji Japanske carske vojske na otoku bili su dobro utvrđeni, sa gustom mrežom podzemnih bunkera, skrivenih položaja topništva i 18 kilometara dugačkom mrežom podzemnih tunela. Amerikanci su bili potpomognuti intenzivnom topovskom potporom sa svojih ratnih brodova te su imali zračnu premoć nad Iwo Jimom od početka bitke.
Bitka je ostala najviše zapamćena po fotografiji Joe Rosnethala, novinara Associated Press-a (AP), koji je uslikao podizanje američke zastave od strane 5 marinaca i vodnika na vrhu 169 metara visoke planine Suribachi (Mount Suribachi). Fotograf je zabilježio i drugo podizanje zastave na planinu, koje se odvilo petog dana bitke koja je trajala 36 dana. Rosenthalova fotografija je ubrzo postala ikona te bitke, rata na Pacifiku te samoga Korusa marinaca SAD-a te je kasnije naširoko umnožavana i korištena.
Pozadina bitkeNakon američkog zauzimanja Marshallovih otoka te razornih napada američkih bombardera na utvrđene japanske otoke u otočju Karolina, japanski vojni vođe su ponovno procijenili situaciju na Pacifiku te su zaključili da će Amerikanci ići naprijed prema Marijanskom otočju i Karolinskom otočju. Kako bi se suprotstavili takvoj ofenzivi, Japanska carska vojska i Japanska carska mornarica je uspostavila unutrašnje linije obrane, šireći je na sjever prema Karolinskom otočju do Marijanskog otočja te prema Japanu prema vulkanskom otočju, zapadno prema Marijanskom otočju preko Karolinskog otočja te prema otočju Palau prema Filipinima.
U ožujku 1944. godine 31.japanska vojska, pod zapovjedništvom generala Hideyoshi Obata, je pridodana i aktivirana garnizonu za obranu unutrašnjih linija. Valja napomenuti da je japanska vojska veličinom bila kao američka, britanska vojska ili kanadski ekspedicijski korpus. Japanska vojska je ima...
