Uvod
Arbitražno sudovanje razvilo se kao izraz nezadovoljstva zbog učmalog, sporog, skupog, krutog i nesigurnog državnog sudovanja. Poznaju je, primjerice, neki gradovi koji su se razvili na istočnom Jadranu kroz povijest, kao što su Korčula, Budva, Dubrovnik, Split, Trogir i dr. Tad je služila kao instrument rješavanja raznih vrsta sporova koji su inače bili u nadležnosti vlasti komune.
Na međunarodnom planu afirmira se kao izraz nepovjerenja prema pravosudnim tijelima i zakonodavstvu države protivnika. Stoga sporazum o arbitraži predstavlja kompromisnu točku do koje su partneri spremni doći jedan drugome u susret, odričući se domaćeg pravosuđa i osjećaja sigurnosti koji im ulijeva svojim procesnim pravilima i pravilima na temelju kojih odlučuje o osnovanosti istaknutih zahtjeva; s druge strane, neki tumače porast arbitražnog sudovanja kao simptom loših prilika u državnom pravosuđu.
Protiv iznošenja spora pred državni sud ističe se da je taj sudski postupak spor, i kompliciran, ne jamči diskreciju o odnosima partnera koje su stranke u sporu. Zbog široke nadležnosti državno pravosuđe postaje 'omnibus' pravosuđe, bez specifičnih sposobnosti za adekvatno rješavanje specijalizirane djelatnosti stranaka te suci državnih sudova ne uživaju povjerenje stranka jer su im nametnuti.
Načelo pravičnosti bilo je poznato još u rimskome pravu i ono je jedno od osnovnih načela na kojima se zasniva nastanak, razvitak, i primjena pojedinih instituta rimskog prava. Jedan rječnik filozofskih pojmova definira pravičnost kao 'siguran i spontan osjećaj pravednog i nepravednog, naročito kada se očituje u prosuđivanju nekoga konkretnog i posebnog slučaja'. Ono je karakteristično za arbitražno rješavanje sporova. U ovom članku dat ćemo opći opis arbitraže, ne ulazeći u detaljan opis same procedure arbitraže, već ćemo se fokusirati na međunarodnu arbitražu i primjenu načela ex aquo et bono u rješavanju sporova s međunarodnim predznakom.
Osnove arbitražnog prava
Arbitraža (izabrano suđenje) je provođenje suđenja u sporu pred arbitražnim sudom dok arbitražni sud definiramo kao 'nedržavno pravosudno tijelo (sud) koje svoje ovlaštenje za suđenje crpi iz sporazuma stranaka; sastavljen je od jedne ili više osoba o čijem su se izboru stranke sporazumjele, kojemu stranke sporazumno i dobrovoljno povjeravaju donošenje pravorijeka- meritorne odluke o sporu, koja prema strankama ima snagu pravomoćne sudske presude, osim ako su se stranke sporazumjele da se pravorijek može pobijati pred arbitražnim sudom višeg stupnja, a ako je kondemnatorna, ima i svojstvo (potencijalnog) ovršnog naslova' . Za aktualno globalno gospodarstvo u području međunarodnog arbitražnog prava od nesumnjivog je i snažnog utjecaja nezaustavljivo i neprestano uključivanje nacionalnih gospodarstva u neraskidivi lanac pravnih odnosa koji nastaju iz potrebe za sve intenzivnijom razmjenom dobara i usluga, proizvodnje i prometa. Upravo iz tih odnosa i proizlaze sporovi koje stranke iznose pred tzv. međunarodne arbitraže, otklanjajući tako intervenciju pravosudnih organa nacionalnih država.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
