Lakhdar Brahimi, UN-ov izaslanik i savjetnik za Siriju nazvao je tamošnji sukob "kvazi- hladnim ratom" pošto Amerika i njezini saveznici podupiru sirijsku oružanu opoziciju s jedne strane, a Rusija i njezini saveznici podupiru drugačija rješenja koja obuhvaćaju ostanak sadašnje vlasti. Brahimijevo viđenje sukoba našlo se pod kritikom viših UN-ovih diplomata. Oni smatraju da Brahimi pogrešno misli da smo u Hladnom ratu i da Amerikanci i Rusi uopće ne mogu o bilo čemu odlučivati.
"Čak i ako se oni slože ne vidim kako i zašto bi borci koji se bore već 18 mjeseci ili dvije godine prihvatili diktat Sjedinjenih Država i Rusije", kazao je jedan UN-ov diplomat za Foreign Policy. No, Brahimi ionako nije tvrdio da se vodi Hladni rat već da imamo situaciju koja na njega podsjeća. Sukob u Siriji stoga jest recidiv Hladnog rata, no lišen hladnoratovske ideološke matrice i predstavlja dio šireg sukoba Zapada protiv ostalih ne-zapadnih civilizacija ili država koje se odupiru pozapadnjenju i svemu onome što ono nosi ili na ekonomskoj (kapitalizam, neo-liberalizam), kulturnoj (amerikanizacija) upravnoj (parlamentarna demokracija zapadnog tipa), društvenoj (otvoreno građansko društvo, atomizacija društva) ili financijskoj razini (MMF i Svjetska banka).
Sirijski sukob s jedne strane predstavlja sukob Zapada protiv ostalih, gdje Zapad želi preko pobunjenika svrgnuti sirijsku vlast. Isto tako sirijska opozicija ne predstavlja idealnu soluciju za Zapad, ali bi ona vjerojatno po libijskom modelu otvorila vrata pozapadnjenju prihvaćajući isprva suradnju sa Zapadom na financijskoj razini, što bi bila uvertira u širenju zapadnog modela na svim ostalim razinama. S druge strane pak, sukob u Siriji predstavlja sukob unutar islamskog svijeta i taj sukob je religijsko-kulturni okidač za sukob na makro razini, sukob Zapada protiv ostalih. Dakle, ne radi se o dvije oprečne percepcije sukoba u Siriji već o unutrašnjoj i vanjskoj percepciji istog sukoba.
Samuel Huntington je napisao: "Središnja os u svjetskoj politici vjerojatno će biti sukob između 'Zapada i ostalih' i reakcija ne-zapadnih civilizacija na zapadnu snagu i vrijednosti. "Sirijski predsjednik Assad bio je jasan po ovom pitanju: "Ja nisam marioneta. Mene nije stvorio Zapad da idem na Zapad ili u bilo koju drugu zemlju." Isto tako Assad je bio jasan i po pitanju sirijske opozicije koju je nazvao "neprijateljima Boga i marionetama Zapada". Dakle, Assad potvrđuje percepciju 'kvazi-hladnog rata' i teoriju 'Zapad protiv ostalih'.
BRICS i Assad
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
