Portugalska stranka "Lijevi blok" (Bloco de esquerda) na ulicama Lisabona proslavila je nedavnu izbornu pobjedu sestrinske grčke Syrize potajno se nadajući da će ostvariti sličan uspjeh na izborima koji će biti provedeni kroz devet mjeseci.
Premda su i Grčka i Portugal među europskim državama takozvanog PIGS-a (zajedno sa Španjolskom i Italijom, ili PIIGSA, koji uključuje i Republiku Irsku) evidentne su mnoge razlike u tamošnjim ekonomskim, a prije svega političkim prilikama, zbog čega nije uputno izvlačiti prostu analogiju po kojoj bi se izbori u Portugalu trebali okončati pobjedom Lijevog bloka.
Lijevi blok je od osnutka 1999. godine parlamentarna stranka, koja danas ima osam saborskih mandata (oko pet posto glasova) na kojima se rotiraju 24 zastupnika, a zamjene se izvršavaju na temelju stručnosti pojedinaca za konkretna pitanja.
Najbolji rezultat stranka je zabilježila 2009. kada je osvojila 16 od 230 mjesta u portugalskom parlamentu.
Na izborima za Europski parlament (EP) prošle godine Lijevi blok osvojio je jedno od portugalskih 21 mjesta, na koje je imenovana Marisa Matias.
Upravo je ona prije nekoliko dana, posve mimo protokola dočekala u holu EP grčkog premijera Alexisa Tsiprasa, tijekom njegova posjeta Bruxellesu, da bi nakon toga priopćila da on priprema put u Lisabon.
Marisa Matias ocijenila je da bi države Iberijskog poluotoka trebale imati najviše razumijevanja za Grčku i pružiti joj snažnu potporu u razgovorima s EU o promjeni uvjeta za mjere štednje i vraćanje dugova. Gotovo istovremeno portugalski premijer Pedro Passos Coelho rekao je da nije zaprimio nikakvu službenu najavu da bi mu grčki kolega trebao doći u posjet.
Socijaldemokratski premijer Coelho, koji spretno vodi zemlju kroz teška vremena štednje, vrlo je otvoreno rekao što misli o Tsiprasovoj politici kada je ne spominjući naziv vodeće grčke stranke ocijenio da je to "priča za malu djecu".
On je u obraćanju novinarima na Portugalskom katoličkom sveučilištu u Lisabonu tim riječima opisao ideju da "zemlja koja, primjerice, ne želi otplaćivati svoje dugove želi povisiti plaće i da sniziti poreze", naglašavajući da ta država i dalje ima obvezu prema svojim partnerima.
Coelhova indignacija sasvim je razumljiva ako se ima u vidu da je ključna poruka njegove vlade za prethodne tri i pol godine bila "Mi nismo Grčka" što bi se moglo protumačiti kao "Mi smo poslušni", a jednako je upućivana Europi i pučanstvu u Portugalu.
Marisa Matias tvrdi da je, kao i grčki ili španjolski, portugalski dug (78 milijardi eura) također neodrživ, te da bi stoga ove tri države trebale udružiti snage u pregovorima za bolje dužničke uvjete, ali je istodobno izrazila žaljenje što je ta prilika propala zbog "tvrdoglavosti portugalske vlade".
Lako možemo zamisliti da će španjolski Podemos na izborima koji će biti održani koncem tekuće godine osvojiti vlast i da će Atena i Madrid moći govoriti jednim glasom u Bruxellesu, no da li će Lisabon doista biti treći saveznik, to će zavisiti prije svega od eventualnog ukrupnjavanja snaga na podjeljenoj ljevici.
Lijevi blok je stvoren udruživanjem šest ljevičarskih stranaka, od narodnih i revolucionarnih socijalista do Trockista, a jedinstven je po tome što umjesto jednog lidera predsjedničku funkciju obnaša šestočlana komisija.
Njihov kandidat na predsjedničkim izborima 2006. bio je profesor Lisabonskog sveučilišta Francisco Lousa koji je prije nastanka Lijevog bloka vodio Revolucionarnu socijalističku partiju, a još prije bio je liderom Međunarodne komunističke lige, no on nije ostvario naročit rezultat (5,3 posto glasova).
Na izborima 2011. nisu se uspjeli dogovoriti oko izbora kandidata, te su podržali pjesnika Manuela Alegrea člana Socijalističke partije.
Lousa, kao i drugi dužnosnici ove stranke slove za ugledne i stručne ljude, ali im se često spočitava u javnosti da su "salonska ljevica", skupina odveć dobro situiranih intelektualaca kojima ipak nedostaje sluha za potrebe siromašnih.
Glasačko tijelo Lijevog bloka mahom su visoko obrazovani stanovnici velikih gradova, dok je njihov aktivizam uglavnom bio usmjeren na promidžbu ljudskih prava, od legalizacije istospolnih brakova do dekriminalizacije marihuane.
Kako su ova pitanja prilično lako i bez mnogo trzavica riješena u portugalskom društvu, Lijevi blok nije stekao ekskluzivitet boraca za ljudska prava, kakav uživaju stranke i pokreti koji su u drugim državama na teži način krčili put liberalnim idejama.
Lijevi blok je širok ideološki spoj koji obuhvaća socijalizam, euroskepticizam, antikapitalizam, ekosocijalizam, feminizam i lijevi libertarizam, a nesuglasice među liderima dio su svakodnevice ove stranke.
Jedna od specifičnosti portugalskog političkog života je da vladajuća Socijaldemokratska stranka (108 mandata) pripada desnom centru i kao takva je u koalicionoj vladi sa demokršćanima (24), dok je u EP članica skupine Europskih narodnih partija.
Najjača oporbena stranka u Portugalu je Socijalistička partija sa 74 mandata, zatim Komunistička partija (14), te Lijevi blok (osam) i Zeleni sa dva zastupnička mjesta.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
