Dvije godina nakon početka revolucije u Libiji i šesnaest mjeseci nakon pada Gaddafija, ne nazire se okončanje nestabilnosti i kaosa. Prema pisanju libanonskog portala Al-Akhbar, proslavi druge obljetnice revolucije u Bengaziju prethodili su pozivi na prosvjede protiv vlasti i situacije u kojoj se zemlja nalazi.
Jedan od problema koji opterećuje libijsko društvo, a posebice mlade, jest problem nezaposlenosti. "Kako revolucionarna Libija čini tranziciju prema državnosti, mnogi libijski mladići odbacili su vojno regrutiranje, koje je izgleda postalo primarno službeno rješenje za nezaposlenost" – piše Reem al-Barki za Al-Akhbar. Zapošljavanje u vojnoj službi dobro je plaćen posao, no mnogi ne žele uzeti oružje u ruke te zahtijevaju da vlada potakne obuku i radne prilike u civilnom sektoru. Mnogi ekonomisti kritiziraju potez vlade te ga smatraju rasipanjem javnog novca, dok ga drugi brane kao uvod u porast ekonomskih aktivnosti.
"Stručnjaci upoznati s libijskom situacijom tvrde da prijelazne vlasti u zemlji nisu dorasle situaciji" – istaknuto je u analizi. Osim nezaposlenosti, Reem al-Barki ističe i problem sigurnosti, tj. širenje utjecaja oružanih skupina. Više od milijun ljudi raseljeno je tijekom revolucije, većinom simpatizera bivšeg režima, što je još jedan od velikih problema koji se treba riješiti. Rješenje ovog problema zahtjeva sudsku i političku intervenciju te pokretanje nacionalne pomirbe, objašnjava Reem al-Barki.
Nezadovoljstvo ne vlada samo u Bengaziju već i u Tripoliju gdje su početkom veljače kružili letci s pozivom na novu revoluciju, prema pisanju pakistanskog portala Dawn. Zahtjevi oporbenih skupina su raznoliki: od zabrane dužnosnicima bivšeg režima da obavljaju javne poslove, raspuštanja oružanih skupina, sve do reforme sustava visokog obrazovanja. Poklici na prosvjedima sve su sličniji onima u vrijeme Gaddafija: "Narod zahtijeva pad (novog) režima."
"Pozivi na demonstracije opravdani su zbog više nagomilanih problema, kao što su inflacija, visoki troškovi života i visoka nezaposlenost među mladima" , kaže Mohamed al-Mufti, politički zatvorenik u vrijeme Gaddafija. Mohamed al-Mufti ističe jedan zanimljiv zahtjev opozicije koja poziva na prosvjede, a to je zahtjev za federalizacijom zemlje. Iako se ne spominje model federalizacije logično je za pretpostaviti da se zapravo radi o podjeli Libije na tri povijesne regije: Tripolitaniju, Kirenaiku i Fezan.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
