Analiza - 50 dana rastezanja fronta: Zašto Trumpov ultimatum Rusiji zapravo ide na ruku Rusiji?
Ultimatum od pedeset dana koji je Donald Trump postavio Moskvi odmah je izazvao raspravu o stvarnim namjerama Washingtona. Formalno, prijetnja se svodi na carine od sto posto i moguće proširenje prodaje oružja Kijevu, ali primjena je odgođena – upravo tih pedeset dana – i ovisi o daljnjim pregovorima. Takva odgoda neodoljivo podsjeća na ranije Trumpove taktičke manevre u kojima se oštar ton koristi za medijski učinak, dok stvarni pritisak ostaje uvjetovan i obustavljen. Rezultat je vremenski džep koji Rusija može (i hoće) iskoristiti bez izravnog američkog sučeljavanja.
Iz perspektive Kremlja prozor od sedam tjedana dolazi u trenutku kada je ruska vojska već preuzela inicijativu na nekoliko dijelova bojišta. Dok Ukrajina čeka najavljene, ali vremenski udaljene sustave Patriot, ruske postrojbe mogu intenzivirati ofenzivne operacije uz podršku domaće protuzračne mreže koja je dizajnirana da amortizira ograničene količine zapadnih projektila dugog dometa. Stoga je logično očekivati da će Moskva nastojati povećati kontrolu nad teritorijem upravo prije isteka roka, jačajući svoju pregovaračku poziciju ako Washington doista krene tražiti "hitno" primirje.
Sam sadržaj paketa najave dodatno osnažuje takav zaključak. Trump govori o 17 Patriot sustava, no definicija "sustava" ostaje maglovita – može značiti lanser, cijelu bateriju ili tek pojedine projektile. Čak i optimistična interpretacija dovodi do kašnjenja od najmanje dva mjeseca, a potencijalno i dulje, jer se prva baterija premješta iz Njemačke tek nakon administrativnih i logističkih priprema. Dakle, oružje koje bi trebala financirati Europa na frontu stiže kad prozor djelovanja već bude zatvoren.
Istodobno, rasprave o ukidanju ograničenja na uporabu ATACMS projektila i moguće isporuke JASSM‑ER ili Tomahawk krstarećih raketa djeluju kompleksno, ali i hipotetski. Washington i Bruxelles znaju da bi takav korak otvorio pitanje ruske reakcije na ciljeve duboko unutar njihovog teritorija. Najavljene dileme služe kao signal spremnosti, no ne mijenjaju činjenicu da je svaki sustav s produljenim dometom ujedno i meta za rusku višeslojnu PZO, čija se učinkovitost već dokazala protiv Storm Shadowa i ranijih varijanti ATACMS‑a.
Zato je strateški prioritet Moskve vjerojatno klasičniji – kopneno napredovanje ondje gdje ukrajinska obrana pokazuje znake premorenosti. Fronta je već dugo izdužena, a rotacije postrojbi usporene uslijed ograničenih ljudskih i oružanih resursa. Ako ruske snage uspiju zauzeti dodatne logističke čvorove ili urbane centre prije isteka pedeset dana, tada će kasnija diplomatska kalkulacija biti bitno povoljnija za Moskvu. Za Kijev to znači dodatni pritisak na već opterećene linije, ali i na moral društva koje strepi od daljnjih gubitaka.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
