Bitka za Tarawu je jedna od najkraćih i najkrvavijih bitki na Pacifiku, a vodila od 20. do 23.studenog 1943.godine. Odvijala se na otoku Tarawa, koji je bio otok u sklopu otočja Gilbert. Približno 6,400 Japanca, Korejanaca i Amerikanaca poginulo je ili u borbi ili od posljedica ranjavanja, većinom oko i na malom otočiću Betio, na krajnjem jugozapadu otoka Tarawa.
Ova bitka je bila ujedno i prva veća američka ofenziva u kritičnoj centralnoj Pacifičkoj regiji; ovdje su se po prvi puta Amerikanci suočili sa ozbiljnijom japanskom obranom prilikom iskrcavanja na kopno otoka, za razliku od prijašnjih iskrcavanja gdje su nailazili na mali ili gotovo nikakav otpor. U bitci za Tarawu Japanci su imali 4,500 dobro pripremljenih i opskrbljenih vojnika, koji su se borili gotovo do posljednjeg čovjeka, nanoseći time velike gubitke američkim marincima. Amerikanci su imali slične gubitke i u drugim kampanjama, kao u bitci za Guadalcanal, koja se odigrala između kolovoza 1942. i veljače 1943.godine; jedina razlika je bila ta što su američki gubici, koji su bili brojčano isti kao i u Guadalcanalu nastali za samo 76 sati borbe dok su kod Guadalcanala nastali kroz 6 mjeseci borbe.
Pozadina borbe bitke za Tarawu
Kako bi uspostavili zračnu bazu koja bi služila avionima za vršenje operacija diljem središnjeg Pacifika, Filipina i prema Japanu, SAD je planirao zauzeti Marijansko otočje, koje je bilo dobro branjeno. Pomorska doktrina toga vremena smatrala je da je za uspjeh operacije potrebno bombardirati snage na otoku kako bi se oslabila obrana i zaštitilo invazijske snage koje će se iskrcati na otok. Najbliži otoci koji su bili podobni za takvu operaciju su bili Marshallovi otoci, sjeveroistočno od Guadalcanala. Zauzimanjem Marshallovog otočja omogućilo bi se podizanje baza koje su potrebne za pokretanje ofenzive na Marijansko otočje; ovo je otežavala činjenica da su Marshallovi otoci bili odsječeni od direktne komunikacije sa Havajima garizonom i zračnom bazom japanske vojske na malom otočiću Betio, smještenom na zapadnoj strani otoka Tarawa, a koji se nalazi u sklopu Gilbertskog otočja. Stoga je bilo potrebno prije bilo kakve invazije na Marijansko otočje zauzeti otok Tarawu.
Nakon kampanje kod Guadalcanala, 2 divizija marinaca je poslana na Novi Zeland kako bi se odmorila i oporavila. Gubici u postrojbama su pokriveni novim ljudima, a ljudima koji su ostali dano je vrijeme da se oporave od malarije i ostalih bolesti koje su ih pogodile za vrijeme bitke za Solomonsko otočje. 20.srpnja 1943. godine Združeni Stožer upućuje admirala Chestera Nimitza da pripremi plan ofenzive na Gilbertsko otočje; već sljedeći mjesec admiral Raymond Spruance dolazi na Novi Zeland kako bi se sastao sa novim zapovjednikom 2.divizje marinaca, generalom Julianom C. Smithom, te započeo planiranje ofenzive sa zapovjednicima divizija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
