20. ožujka 1602: Stvorena je prva korporacija - Nizozemska istočnoindijska Kompanija - tvorevina koja će nadići državu, voditi ratove i zagospodariti svijetom
![](/ad/2018/assets/tekstSlike/fw3px1679254112_f.jpg)
Ujedinjena nizozemska istočnoindijska Kompanija ili Nizozemska Istočnoindijska Kompanija (Vereenigdje Nederlandsche Geoctroyeerde Oostindische Compagnie, skraćeno VOC) početno je osnovana kao kompanija s poveljom i jasno određenom svrhom, na točno određeno vrijeme, točnije na 21 godinu- toliko je nizozemska vlada dala Kompaniji prava monopola na začine. Sjedište Kompanije je bilo u Amsterdamu i Middelburgu.
Često se smatra da je Ujedinjena nizozemska istočnoindijska kompanija bila prva prava svjetska transnacionalna korporacija i ujedno prva kompanija koja je počela izdavati dionice i obveznice. Drugim riječima VOC je bio prva kompanija čijim se dionicama (vlasničkim udjelom) trgovalo javno pošto su njene dionice bile izlistane na burzi.
Kao prvi povijesni model kvazifikcionalnog koncepta mega-korporacija VOC je imao kvazivladine ovlasti i moći, odnosno suverenitet- točnije, imao je pravo voditi rat, zatvaranja i pogubljenja zatvorenika, pregovarati i sklapati ugovore i primirja, izdavati vlastite novčiće i osnivati kolonije. Statistički gledano VOC je nadmašio sve svoje ondašnje konkurente u skoro 200 godina koliko je postojao. VOC je ostvarivao velike zarade od monopola na začine tijekom većine 17. stoljeća. Kako bi ostvario zaradu od trgovine začina sa Malakua, VOC proglašava 1619. lučki grad Jakartu glavnim gradom Indonezije, mijenjajući joj ime u Batavia. Kroz sljedeća dva stoljeća Kompaniji je trebalo dodatnih luka kao trgovinskih baza i kako bi mogli čuvati svoje interese dok su se širili na obližnje teritorije.
Kompanija je jedina imala pravo trgovine s Kinom i Japanom i jedina je imala trgovačke postaje. Kompanija je isplaćivala godišnju dividendu od 18% kroz gotovo 200 godina svoga postojanja. Zbog strukturnih promjena, četvrtog anglo-nizozemskog rata i francuske invazije na Nizozemsku, Kompanija biva nacionalizirana 1800., te njene dugove i posjed nad njom preuzima Nizozemska Batavska Republika. Teritorij VOC-a je postao teritorij Nizozemske Istočne Indije i širio se tijekom 19. stoljeća te je uključivao cijeli indonezijski arhipelag, koji je kasnije postao moderna Republika Indonezija.
Nastanak Nizozemske istočnoindijske kompanije
Priča o dioničkim društvima počela je nastojanjem nizozemskih trgovaca da Portugalu i Španjolskoj preotmu nadzor nad unosnom trgovinom azijskim mirodijama. Europljani su žudjeli za mirodijama poput cimeta, klinčića, muškatnog oraščića i papra ne samo radi dodavanja okusa jelima nego i radi čuvanja namirnica. Mirodije su stoljećima iz Azije u Europu stizale Putem začina, ali nakon što su Portugalci otkrili pomorski put do Indije koji je vodio u Rt dobre nade, ukazale su se mogućnosti za nove i neodoljive privlačne poslovne prilike. Primjerice, amsterdamski Povijesni muzej prepun je slika koje prikazuju nizozemske brodove na putu za ili iz Indije. Jedna od takvih slika nosi natpis: 'Četiri broda otplovila po začine u smjeru Bantama i ondje osnovala trgovačke postaje. S bogatim teretom vratili su se u…Amsterdam. Isplovili 01.05.1598. godine. Vratili se 19.07.1599. godine'. Uz to što je putovanje do Indije i natrag trajalo dugo sam put je bio opasan- primjerice, od dvadeset dva broda koja su isplovila 1598. godine vratilo ih se samo dvanaest. Upravo to je bio glavni razlog zašto je trgovcima bilo poželjno udružiti sredstva.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.