Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), ali isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja
Kalendar

20. ožujka 1602: Stvorena je prva korporacija - Nizozemska istočnoindijska Kompanija - tvorevina koja će nadići državu, voditi ratove i zagospodariti svijetom

FOTO: javna domena
PIŠE: Objavljeno:

Ujedinjena nizozemska istočnoindijska Kompanija ili Nizozemska Istočnoindijska Kompanija (Vereenigdje Nederlandsche Geoctroyeerde Oostindische Compagnie, skraćeno VOC) početno je osnovana kao kompanija s poveljom i jasno određenom svrhom, na točno određeno vrijeme, točnije na 21 godinu- toliko je nizozemska vlada dala Kompaniji prava monopola na začine. Sjedište Kompanije je bilo u Amsterdamu i Middelburgu.

Često se smatra da je Ujedinjena nizozemska istočnoindijska kompanija bila prva prava svjetska transnacionalna korporacija i ujedno prva kompanija koja je počela izdavati dionice i obveznice. Drugim riječima VOC je bio prva kompanija čijim se dionicama (vlasničkim udjelom) trgovalo javno pošto su njene dionice bile izlistane na burzi.

Kao prvi povijesni model kvazifikcionalnog koncepta mega-korporacija VOC je imao kvazivladine ovlasti i moći, odnosno suverenitet- točnije, imao je pravo voditi rat, zatvaranja i pogubljenja zatvorenika, pregovarati i sklapati ugovore i primirja, izdavati vlastite novčiće i osnivati kolonije. Statistički gledano VOC je nadmašio sve svoje ondašnje konkurente u skoro 200 godina koliko je postojao. VOC je ostvarivao velike zarade od monopola na začine tijekom većine 17. stoljeća. Kako bi ostvario zaradu od trgovine začina sa Malakua, VOC proglašava 1619. lučki grad Jakartu glavnim gradom Indonezije, mijenjajući joj ime u Batavia. Kroz sljedeća dva stoljeća Kompaniji je trebalo dodatnih luka kao trgovinskih baza i kako bi mogli čuvati svoje interese dok su se širili na obližnje teritorije.

Kompanija je jedina imala pravo trgovine s Kinom i Japanom i jedina je imala trgovačke postaje. Kompanija je isplaćivala godišnju dividendu od 18% kroz gotovo 200 godina svoga postojanja. Zbog strukturnih promjena, četvrtog anglo-nizozemskog rata i francuske invazije na Nizozemsku, Kompanija biva nacionalizirana 1800., te njene dugove i posjed nad njom preuzima Nizozemska Batavska Republika. Teritorij VOC-a je postao teritorij Nizozemske Istočne Indije i širio se tijekom 19. stoljeća te je uključivao cijeli indonezijski arhipelag, koji je kasnije postao moderna Republika Indonezija.

Nastanak Nizozemske istočnoindijske kompanije
Priča o dioničkim društvima počela je nastojanjem nizozemskih trgovaca da Portugalu i Španjolskoj preotmu nadzor nad unosnom trgovinom azijskim mirodijama. Europljani su žudjeli za mirodijama poput cimeta, klinčića, muškatnog oraščića i papra ne samo radi dodavanja okusa jelima nego i radi čuvanja namirnica. Mirodije su stoljećima iz Azije u Europu stizale Putem začina, ali nakon što su Portugalci otkrili pomorski put do Indije koji je vodio u Rt dobre nade, ukazale su se mogućnosti za nove i neodoljive privlačne poslovne prilike. Primjerice, amsterdamski Povijesni muzej prepun je slika koje prikazuju nizozemske brodove na putu za ili iz Indije. Jedna od takvih slika nosi natpis: 'Četiri broda otplovila po začine u smjeru Bantama i ondje osnovala trgovačke postaje. S bogatim teretom vratili su se u…Amsterdam. Isplovili 01.05.1598. godine. Vratili se 19.07.1599. godine'. Uz to što je putovanje do Indije i natrag trajalo dugo sam put je bio opasan- primjerice, od dvadeset dva broda koja su isplovila 1598. godine vratilo ih se samo dvanaest. Upravo to je bio glavni razlog zašto je trgovcima bilo poželjno udružiti sredstva.

Početkom 17.stoljeća u najvećim nizozemskim lukama već je djelovalo šest tek nastalih istočnoindijskih kompanija. No svaka od njih je imala ograničen vijek trajanja koji se određivao unaprijed- obično se radilo o očekivanom vremenu trajanja putovanja- a nakon toga bi se ulagačima vraćao kapital. Takav poslovni model nikako nije mogao biti dovoljan za podizanje stalnih baza i utvrda koje su bile nužne ako su Nizozemci željeli zamijeniti Portugalce i njihove španjolske saveznike.

Potaknut strateškim kalkulacijama, a ujedno i željom za zaradom, nizozemski parlament, Staten-Generaal, predlaže spajanje postojećih kompanija u samo jednu tvrtku. Tako je nastala Ujedinjena nizozemska istočnoindijska kompanija- Vereenigdje Nederlandsche Geoctroyeerde Oostindische Compagnie (skraćeno: VOC, tj. Ujedinjena nizozemska ugovorna istočnoindijska kompanija, dalje u tekstu Kompanija), koja je 1602. godine dobila i službenu povelju o monopolu nad cjelokupnom nizozemskom trgovinom istočno od Rta dobre nade i zapadno od Magellanova prolaza.

Zastava Nizozemske istočnoindijske Kompanije

Sjedište Kompanije u Amsterdamu

Struktura Kompanije
Struktura Kompanije (VOC-a) je bila prava novina u mnogobrojnim aspektima; iako je, kao i ranije tvrtke, trebala postojati unaprijed određeno vrijeme- konkretno 21 godinu, te je imala članak u Povelji gdje je stajalo da će ulagači imati pravo povući uloženi novac nakon samo deset godina, kada se izradi prva opća bilanca poslovanja, tvrtka takvih razmjera nije dotada viđena u povijesti trgovine i poslovanja. Dioničarima su mogli postati svi stanovnici Ujedinjenih Pokrajina, a u Povelji nije bilo gornje granice za prikupljanje kapitala.

Trgovci, obrtnici, pa čak i sluge, masovno su kupovali dionice novoosnovane tvrtke. Samo u Amsterdamu dionice je kupilo 1143 građana, od kojih je 80 uložilo više od 10,000 guldena, dok ih je 445 uložilo manje od 1000 guldena. Zahvaljujući prikupljenim sredstvima ( točnije o 6,45 milijuna guldena), Kompanija je bila daleko najveće dioničko društvo toga doba. Kapital glavnog engleskog konkurenta, engleske Istočnoindijske kompanije, utemeljene dvije godine prije, bio je tek 68,373 funta (oko 820,000 guldena), a dioničara je bilo tek 219. Budući da je Kompanija nastala pod vladinim pokroviteljstvom, ulagao se silan trud da se nadvlada veliko suparništvo između različitih pokrajina ( osobito između Holadnije, najbogatije pokrajine, i Zelandije). Kapital tvrtke podijeljen je (premda ne ravnomjerno) na šest pokrajinskih skupština ( Amsterdam, Zelandija, Enkhuizen, Delft, Hoorn i Rotterdam). 70-orica ravnatelja ('bewindhebbers'), koji su i sami bili veći ulagači, također su podijeljeni na te skupštine.
Prva i najstarija dionica izdana od strane Nizozemske istočnoindijske kompanije 07. studenog 1623. godine

Jedna od njihovih uloga bilo je i imenovanje sedamnaestorice predstavnika koji će služiti kao 'Heeren XVII'- 'sedamnaestorica gospodara'- svojevrsni upravni odbor. Iako je iz njega poteklo 57,4 % ukupnog kapitala društva, Amsterdam je imenovao samo osam članova odbora sedamnaestorice. Među tim ravnateljima je bio i Dirck Bas, zaradi posvećen 'pater familias' koji se nipošto nije stidio velikog bogatstva koje je stekao. Vlasništvo nad Kompanijom tako je podijeljeno na više 'partijen' ili 'actiena', doslovce 'akcija', dionica- navedene su se plaćale u ratama, a rokovi su bili 1603.,1605., 1606., i 1607.godina.

Izdane potvrde nisu bile potvrde o vlasničkom udjelu (kao što je danas slučaj), nego više nalik računima. Ključni dokument bila je knjiga upisa dionica Kompanije, u koju se u vrijeme kupnje upisana imena dioničara. U cijeloj transakciji podrazumijevalo se načelo ograničene odgovornosti: dioničari u slučaju neuspjeha tvrtke mogu izgubiti samo uložena sredstva i ništa drugo od imovine. S druge strane, nije postojalo jamstvo o prinosu. U 17.članku Povelje stajalo je tek da će dioničarima biti isplaćena dividenda čim tvrtka zaradi 5% od početnog kapitala. Kompanija nije odmah polučila velik komercijalni uspjeh. Prvo je trebalo postaviti trgovačke mreže, utvrditi način poslovanja i sigurne baze. U razdoblju od 1603. do 1607.godine opremljena su dvadeset dva broda koja su upućena u Aziju, po cijeni malo manjoj od 3,7 milijuna guldena. Početni cilj je bio otvoriti niz tvornica (rafinerija salitre, tekstilne tvornice i skladišta), a njihovi proizvodi potom bi se razmjenjivali za mirodije.

U prvim uspjesima protiv Portugalaca utemeljena su uporišta u Masulipatnamu, u Bengalskom zaljevu, i Amboyni (današnji Ambon), na Molučkom otočju, ali 1606. admiral Matelief nije uspio zauzeti Malaccu (Malaku) na Malajskom poluotočju, dok je napad na Makian ( još jedan molučki otok) uspješno odbila španjolska flota. Pokušaj izgradnje utvrde na Banda Neiri, najvećem otoku otočja Banda na kojem se proizvodi muškatni oraščić, također je okončan bez uspjeha. U vrijeme potpisivanja dvanaestogodišnjeg primirja sa Španjolskom 1608. godine, Kompanija je zaradila više novca od zauzimanja neprijateljskih brodova nego trgovine - primjerice, zauzimanjem broda Sveta Katarina, tonaže 1500 t, nedaleko obala Singapura, predstavljalo je takav uspjeh da je njegova prodaja povećala kapital Kompanije za 50%.

Jedan od velikih ulagača, menonit Pieter Lijntjens, bio je toliko zapanjen ratobornim držanjem Kompanije da se 1605. godine povukao iz društva. Jedan od prvih direktora, Isaac le Maire, dao je ostavku u znak prosvjeda protiv, prema njegovu mišljenju, pogrešnog vođenja poslova Tvrtke. Veliki dioničari nisu imali gotovo nikakvu moć. Kad su direktori podnijeli zahtjev vladi da ih oslobodi objave 10-godišnje bilance 1612.godine- kad su ulagači trebali biti u mogućnosti po želji podići uloženi kapital- vlada je odobrila prijedlog pa su odgođeni i objava bilance i isplata ulagačkog kapitala.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.

1. korak: Za nastavak čitanja odaberite pretplatu:
 
6 mjeseci
45 €
MOGUĆNOST PLAĆANJA NA RATE:
7.5 € mjesečno
 *
* Iznos u slučaju plaćanja na 6 rata (opcija za sada dostupna samo preko PBZ banke, mogućnost plaćanja od 2 do 24 rate).
Izaberi
Trajanje pretplate - 6 mjeseci
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja (uključujući i obročno plaćanje od 2 do 24 rate - za VISA; Maestro i VISA Premium kartice kod PBZ banke).

Najbolja opcija
1-godišnja pretplata
75 €
MOGUĆNOST PLAĆANJA NA RATE:
6.25 € mjesečno
 *
* Iznos u slučaju plaćanja na 12 rata (opcija za sada dostupna samo preko PBZ banke, mogućnost plaćanja od 2 do 24 rate).
Potvrdi
Trajanje pretplate - 12 mjeseci
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja (uključujući i obročno plaćanje od 2 do 24 rate - za VISA; Maestro i VISA Premium kartice kod PBZ banke).

 
1 mjesec
14 €
Pristup kompletnom advance.hr sadržaju u trajanju od 30 dana.
Izaberi
Mjesec dana pretplate
Potpuni pristup svim sadržajima i arhivi advance.hr
Mogućnost korištenja raznih načina plaćanja.
 
Pristup samo ovom tekstu
5 €
Umjesto pretplate možete kupiti pristup samo ovom tekstu.
Izaberi
Uplatom ćete imati pristup ovom tekstu
Drugi tekstovi neće Vam biti dostupni (osim ako i za njih ne uplatite pristup)
Putem ovog koraka kreirat će Vam se korisničko ime tako da ako želite možete jednostavno proširiti svoj pristup uplatom jedne od regularnih pretplata.

2. korak: Odaberite način plaćanja
Pređite preko jedne od gornjih opcija i prikazat će Vam se detaljniji opis metode plaćanja.
Korištenjem sustava za online naplatu pristajem na Opće uvjete korištenja i Pravila o zaštiti privatnosti kao i na Opće uvjete o online plaćanju
Potreban je pristanak na uvjete korištenja
O sustavu pretplate:
- Klikom na odabranu opciju bit ćete prebačeni na sigurni sustav WSPay gdje možete u nekoliko trenutaka obaviti kupnju
- Možete birati između nekoliko metoda plaćanja, uključujući kartično plaćanje, kriptovalute itd.
- Kad Vam pretplata istekne bit ćete o tome obavješteni - pretplata se NE obnavlja automatski, odnosno morat ćete je sami obnoviti putem ovog sustava
- Nakon uspješne uplate dobit ćete korisničke podatke (ako ste novi korisnik).
- WSpay - Web Secure Payment Gateway advance.hr koristi WSPay za online plaćanja. WSPay je siguran sustav za online plaćanje, plaćanje u realnom vremenu, kreditnim i debitnim karticama te drugim načinima plaćanja. WSPay kupcu i trgovcu osiguravaju siguran upis i prijenos upisanih podataka o karticama što podvrđuje i PCI DSS certifikat koji WSPay ima. WSPay koristi SSL certifikat 256 bitne enkripcije te TLS 1.2 kriptografski protokol kao najviše stupnjeve zaštite kod upisa i prijenosa podataka.