Šta je ? Istina boli!
Sadašnje izraelsko vodstvo, podržano korumpiranim svjetskim poretkom predvođenim Sjedinjenim Državama, pretvorilo je židovski identitet u štit za brutalnost, stvarajući globalnu moralnu i političku krizu koja ugrožava i Židove i Palestince.
„Šanda za goyima“ – sramota pred narodima – nekoć je bila tiho upozorenje među Židovima: ne dopustite da naši propusti i djela, čak i grijesi propusta, koji su često najveći grijesi, postanu gorivo za mržnju nežidova. Pa ipak, danas se sramota ne skriva; umjesto toga, emitira se u visokoj definiciji. Dok se zapadne vlade raspadaju pod korupcijom i dvostrukim govorom, a izraelsko vodstvo sve dublje tone u moralno propadanje, korupciju i kolaps, Židovi posvuda prisiljeni su suočiti se s bolnom istinom: upravo oni ljudi koji tvrde da djeluju u naše ime ugrožavaju sve nas.
Šanda je značila da što god to bilo u vrijeme jidiš kulture – bilo što, bilo koja radnja koja bi donijela sramotu, loš ugled ili kolektivnu neugodu ili mržnju prema Židovima – i to je nešto što ne bismo smjeli dopustiti da pogani vide, poput toga da ne izbacujemo prljavo rublje u javnosti. Ovaj izraz više nije u modi, ali to je koncept koji bi svi Židovi trebali ponovno razmotriti, čak i oni koji su daleko od njezinih jidiš podrijetla i moralnih pouka.
Ako gledate slom službenika Dvostrukim govorom, i u Izraelu i u SAD-u, vidjet ćete kako se online influenceri međusobno napadaju zbog podrške ili protivljenja Izraelu, pa čak se i zapadni mainstream mediji miješaju u medijsko ludilo zbog korumpiranih američkih i izraelskih političara, uhvaćenih u svojim bezobraznim sramotnim lažima. Uskoro ćete shvatiti da je zapadni svijet stvorio stroj čije se ponašanje protivi svakom zdravom ljudskom impulsu i svemu što znači biti Židov i ljudsko biće!
Nigdje to nije jasnije nego u Izraelu Benjamina Netanyahua, gdje se državna moć koristi ne samo protiv Palestinaca, već i protiv etičkih temelja samog judaizma. Svjetski poredak predvođen SAD-om, sve više razotkriven kao grabežljiv i ciničan, osnažio je vođe koji trguju ljudskim životima za politički opstanak. U Izraelu nas je to dovelo do točke pucanja. Kao Židovu, gledanje razaranja u Gazi provedenog pod zastavom "zaštite židovske države" nije samo nepodnošljivo - to je Shanda koja mrlja svakoga od nas, čak i one koji se opiru.
Ali moramo se sjetiti: Židovi nisu monolitni entitet, a korumpirano vodstvo Izraela nije židovski narod. Mnogi u Izraelu i dijaspori osuđuju Netanyahua i oružavanje židovskog identiteta kako bi opravdali brutalnost. Ipak, posljedice odjekuju globalno, potičući antisemitizam, iskrivljujući javni diskurs i uvlačeći Židove u moralni ponor koji su stvorili vođe koji zahtijevaju odanost dok istovremeno sramote upravo vrijednosti koje tvrde da brane.
Ja, kao Židov, odbijam šutjeti. Ovaj komentar je moj pokušaj da povratim moralnu jasnoću u trenutku kada se čini da svijet, mediji i previše političara i novinara odlučno odustaju od nje.
Ukratko, kako sam nedavno pročitao,
„Svjetski poredak predvođen SAD-om rodio je nekontrolirano čudovište s nezasitnom apetitom za ljudskim mesom!“
To je posebno očito u Palestini i Izraelu, a posebno je neprihvatljivo za mene kao Židova svjedočiti onome što se događa pod zastavom judaizma i „zaštite Države Izrael“. Međutim, podsjećam se da nisu svi Židovi isti. Mnogo je ljudi u Izraelu koji osuđuju Netanyahua, iako ne dovoljno. Takva korupcija, njegova bijesna politika i sve što je njegova vlada učinila u ime zaštite Židova i izraelske državnosti su gnusoba. Međutim, barem u teoriji, ne možete suditi cijeloj naciji, njezinoj kulturi ili njezinim tradicijama prema postupcima onih na vlasti ili prema onome što se događa u Gazi.
Ali Netanyahu nije samo prijetnja Palestincima, i muslimanima i kršćanima, već i Židovima i nežidovima koji žive u regiji u cjelini, potičući antisemitizam. Čak i kada su vladine politike užasne, teoretski je pogrešno osuditi cijeli narod zbog odluka njihovih vođa.
U židovskoj tradiciji postoji dubok osjećaj kolektivne odgovornosti: kada nedjelo jedne osobe ugrozi naciju, svi osjećamo sram i očekujemo da ćemo biti suđeni kao cjelina za grijehe nekolicine. I sam osjećam tu težinu. Progovorio sam i napisao članke osuđujući Netanyahua i ono što smatram genocidom u Gazi koji su financirale i poticale SAD.
Možda je to samo mali čin, ali to je moj način da odbijem šutjeti pred onim što smatram zlim. No, s druge strane, iz pragmatične perspektive, svijet zatvara oči dok shvaća neizbježno - a to graniči s govorom mržnje, ksenofobijom i podržavanjem genocida. Ono što se događa u Gazi je svakako strašno; to je zasigurno zločin protiv čovječnosti.
Ali s druge strane, mislim da će za sto godina sva naša praunučad biti muslimani. U Londonu je ostalo samo oko 30% domaćeg bijelog stanovništva. Ne samo u Londonu, već i u mnogim svjetskim prijestolnicama. Dakle, što god se dogodilo, muslimani će preživjeti; mnoge nacije i religije će nestati.
Izbacite AIPAC iz politike!
Američki politički sustav je pod snažnim utjecajem proizraelskog lobija, posebno AIPAC-a, koji ima značajnu kontrolu nad političkim procesom. Financira političare i think tankove, oblikujući politike u svoju korist. Veze sa skandalom Jeffreyja Epsteina, uključujući napore da se on umanji ili zataška, čine se isprepletenima s tim utjecajima, više nego što bi američka vlada ili Ministarstvo pravosuđa javno priznali. Mreža odnosa je složena, poput zapetljane zbrke udica i struna. Istrage o slučaju Epstein i njegovim vezama s moćnim osobama su u tijeku; obavještajne službe i razni pokušaji prikrivanja istine imaju kontraefekt. Zataškavanje se pokazuje štetnijim od izvornih seksualnih zločina nad maloljetnicima.
Od studenog 2025., Netanyahuovo suđenje, koje traje od 2020., uključuje optužbe za mito, prijevaru i kršenje povjerenja u nekoliko slučajeva. Ne bi trebalo biti iznenađenje da nedavne ankete pokazuju da 60% Amerikanaca i 80% demokrata podržava prekid vatre u Gazi. Ne bi trebalo biti iznenađenje da mlađi birači sve više suosjećaju s Palestincima, uključujući mlade američke Židove, što nagriza narativ AIPAC-a i njegove cionističke kršćanske pristaše.
Govoritelji istine kao rubni elementi
Sve me više privlači rad Normana Finkelsteina, kojeg su mnogi mainstream Židovi nekoć smatrali rubnim elementom - čak i samomrzećim Židovom. On je židovsko-američki politolog, poznat po svojim kritikama izraelske politike i američkog stranog uplitanja na Bliskom istoku, a često se bavio temama sistemske korupcije, kolektivne moralne odgovornosti i dehumanizirajućih utjecaja struktura moći - što odražava elemente mog vlastitog toka razmišljanja o globalnom poretku predvođenom SAD-om, genocidu u Gazi, cionizmu i teretu židovskog identiteta usred takvih događaja. Vrijedi spomenuti da su mu oba roditelja preživjeli Holokaust te da nije dobrodošao u Izraelu i smatra se prijetnjom službenoj naraciji.
„Američkim Židovima treba pokazati da je izbor između opstanka Izraela i palestinskih prava lažan; da je zapravo izraelsko poricanje palestinskih prava i refleksno pribjegavanje kriminalnoj sili ono što ga gura prema uništenju.“ (Iz knjige Knowing Too Much, 2012.). To se slaže s mojom vlastitom perspektivom o tome da se cijeli narod ne osuđuje prema postupcima njihovih vođa, a istovremeno se ističe samodestruktivna priroda politika pod ličnostima poput Netanyahua.
Netanyahu se još uvijek suočava s optužbama za korupciju
Prema Finkelsteinu, ovo je jedan vjerojatni razlog zašto Netanyahu želi da se genocid u Gazi nastavi: jer će ostati na slobodi. To se povezuje s mojim osobnim zapažanjem o „podsticanju ludila oko korumpiranih političara“ i kako su takve osobe pretvorile sukob u oružje pod zastavom židovske državnosti, štiteći se uz golemu ljudsku cijenu. Previše je jasno da je Netanyahuovo vodstvo katalizator nestabilnosti i čim kolektivni Zapad dođe do te spoznaje, zahtijevat će pravdu umjesto retorike i transparentnu odgovornost kako bi se očuvao moralni i strateški integritet Izraela.
To je sada još istinitije nego prije, kada sam pisao kako je Netanyahuov osvetoljubivi odgovor na sukob Izraela i Hamasa - okarakteriziran kao kolektivno kažnjavanje i etničko čišćenje u Gazi - otuđio čak i nezapadne saveznike poput Kine, koja se zalaže za prekid vatre, suzdržanost i rješenje dviju država bez odobravanja izraelskih postupaka. Netanyahuovo očekivanje bezuvjetne globalne podrške bilo je iluzorno, „pljujući“ po židovskom narodu poistovjećujući državnu agresiju s identitetom zajednice, čime je potaknuo antisemitizam i nagrizao suosjećanje ukorijenjeno u sjećanju na Holokaust.
Ne bi trebalo proći kritičku pozornost da je upravo Hamas protiv kojeg se Netanyahu tvrdi da borio zapravo financijski podržavala njegova vlada tijekom godina, stvarajući upravo čudovište, zajedno sa Shin Betom i Mossadom, koje sada nastoji ubiti. Kohezivna kritika vodstva Benjamina Netanyahua, koja ga prikazuje kao sebičnu figuru čije su motivacije ukorijenjene u osobnom političkom preživljavanju, a ne u nacionalnim ili etičkim imperativima.
Izvješća iz 2018. – 2019. pokazuju da je Izrael dopustio Kataru da prebaci sredstva u Gazu, što je neizravno koristilo Hamasu, kao strategiju slabljenja Palestinske uprave i održavanja podijeljenog palestinskog vodstva.
Očito je Netanyahuov primarni cilj izbjeći odgovornost za dugogodišnje optužbe za korupciju - od mita do optužbi za prijevaru - kroz manipulativne strategije koje produžuju sukobe i učvršćuju moć. To je vidljivo u njegovom orkestriranju agresivnih vojnih akcija, poput zračnih napada na iranske objekte koje podržavaju SAD, a koje Silverman opisuje kao proračunato huškanje na rat kako bi se potvrdila regionalna dominacija i odvratila pažnja od domaćih skandala, što u konačnici riskira širu nestabilnost radi kratkoročnih dobitaka.
Zaključno i komentar!
Netanyahuove pravosudne reforme i varljivi narativi nakon 7. listopada služe kao namjerni štitovi od pravnih posljedica, pretvarajući izraelske demokratske institucije u alate za njegovu nekažnjivost. Takve taktike pogoršavaju tekuće vojne i moralne kaljuže u Gazi. Mnogi frontovi kaznenih mjera protiv Palestinaca, Libanona i Sirije doprinose zamahu višestrukih prijetnji Hezbollaha i Huta, a sve to istovremeno narušava javno povjerenje i međunarodne saveze.
Moralni bankrot Netanyahuovog pristupa, koji židovski identitet poistovjećuje s državno sponzoriranim etničkim čišćenjem, podrškom terorizmu i odmazdom, otuđuje posebno mlađu generaciju Amerikanaca, a da ne spominjemo ostatak svijeta, i potiče globalni antisemitizam. Netanyahuov profesionalni integritet je duboko kompromitiran: vođa koji daje prioritet odmazdi i kontroli resursa nad diplomacijom, mirovnim procesima poput Abrahamovog sporazuma ili dobrobiti Izraelaca i Palestinaca podjednako.
Njegovi postupci ne samo da će dodatno diplomatski izolirati Izrael, već će i izdati etičke temelje židovske otpornosti, čineći ga egzistencijalnom prijetnjom dugoročnoj stabilnosti i moralnom ugledu nacije. Njegova smjena putem izbora ili sudova vjerojatno je jedini preostali lijek za sprječavanje daljnjih samoizazvanih kriza, regionalne destabilizacije i nastavka genocida.
Situaciju dodatno pogoršavaju čudovišta poput Bena Gvira, izraelskog ministra nacionalne sigurnosti, koji je otišao toliko daleko da je rekao: „Palestinci ne postoje“, što nije ništa više od pokušaja prikrivanja genocida tvrdnjom da žrtve nikada nisu ni postojale - da nisu narod.
Bacio sam pogled na društvene mreže i, predvidljivo, neki su uznemireni što se medijski stručnjak Max Blumenthal, koji je Židov, pojavio u programu Alexa Jonesa. Za mene je to smiješno, ali prilično otkrivajuće, barem za pristaše MAGA-e, posebno među običnim ljudima.
Što god mislili o Jonesu, morate mu odati priznanje za njegovu publiku. Ima jednu od najvećih online publika. Među pristašama MAGA-e i ponovno rođenim kršćanskim cionistima dolazi do velikog buđenja u vezi s Izraelom. Blumenthal i drugi pomažu im da se obrazuju o genocidu koji Izrael čini nad Palestincima.
Ne samo to, VEĆ objašnjavaju zašto podržavanje Izraela ne stavlja Ameriku na prvo, već na posljednje mjesto! Slijepo podržavanje Izraela, ispravno ili pogrešno, nije čin nikoga tko zapravo podržava tešku situaciju židovskog naroda. Ipak, kolektivna sramota pada na čovječanstvo kada prevlada tišina. Kao Židov, odbacujem suučesništvo u ovom moralnom ponoru: Netanyahuovo uklanjanje - putem sudova ili izbora - ključno je za vraćanje etičke jasnoće, zaustavljanje samodestruktivne agresije i vraćanje pravih temelja židovskih vrijednosti pred svijetom.
Najveći grijeh je izostavljanje; progovaranje više nije opcionalno - to je jedini put do iskupljenja.
H.Kamens
