Neka samo puste novinare u Gazu i istina ce izaci na vidjelo !!!!
Analitičari izražavaju zabrinutost zbog rehabilitacije Izraela, čak i kada tvrde da nisu učinili ništa loše. I u Izraelu i među njihovim zapadnim saveznicima, sporazum o prekidu vatre u Gazi smatra se prilikom - da se odmakne od optužbi za genocid protiv Izraela i da se obnove bliski odnosi oslabljeni zbog javnog gnjeva. Tijekom dvije godine neumoljivog rata u Gazi, Izrael je pobio više od 67.900 Palestinaca i ranio više od 170.000. Uništio je ili oštetio 92 posto stambenih objekata enklave, a njihove akcije u blokadi Gaze dovele su do proglašenja gladi.
Skupine za ljudska prava, međunarodna tijela i organizacije iz Izraela, poput B'Tselema i Liječnika za ljudska prava Izrael (PHRI), zaključile su da postupci zemlje predstavljaju genocid: stav koji je u rujnu potvrdila i istražna komisija UN-a. Do tog mjeseca, kritika izraelskog rata postigla je gotovo konsenzus diljem Europe, a milijuni su svakog vikenda prisustvovali prosvjedima protiv izraelskih postupaka u svjetskim prijestolnicama.
Međutim, obilježavajući prekid vatre u izraelskom Knessetu u utorak, vođa oporbe Yair Lapid rekao je zastupnicima, uključujući predsjednika Sjedinjenih Država Donalda Trumpa: „Oni koji su demonstrirali protiv Izraela u Londonu, Rimu, Parizu... bili su prevareni propagandom... Istina je da nije bilo genocida, niti namjernog izgladnjivanja.“
Poricanje
„Postoji relativno snažan konsenzus da se vanjska kritika mora odbaciti kao nepravedna“, rekao je za Al Jazeeru bivši savjetnik izraelske vlade Daniel Levy. „Ovo odbacivanje bilo je ključno za stvaranje društvenog pristanka na genocid: neumoljiva mobilizacija medija oko rata, zajedno s odbacivanjem kritike.“ „Ovaj obrazac je dosljedan u gotovo cijelom cionističkom političkom spektru, osim male disidentske skupine“, rekao je o raznim skupinama unutar Izraela koje su se od samog početka protivile ratu.
Diljem Izraela i dalje postoji odbijanje prihvaćanja razmjera razaranja koje je njihov rat nanio Gazi, uništenih života i ljudi – uključujući djecu – gurnutih u glad kao posljedica vladine politike. Prema promatračima iz Izraela, nikakvo javno suočavanje s ljudskom cijenom rata ne čini se vjerojatnim. Bez prihvaćanja te cijene, nastavak neprijateljstava – kakav god bio međunarodni konsenzus – ostaje moguć.
„Nije kao da jednostavno ne postoji svijest o genocidu u Izraelu“, rekao je Guy Shalev iz PHRI-ja za Al Jazeeru. „Ne postoji čak ni svijest o patnji ili raširenom razaranju Gaze. „Veliki dio razgovora još uvijek se vrti oko (lažnih optužbi za) lažnih snimki (izgladnjele djece ili drugih potencijalnih ratnih zločina) i kako je sve to krivnja Hamasa“, rekao je Shalev. „Mnogi od nas čak ni ne žive u istoj stvarnosti. Moja obitelj i ja čak ni ne živimo u istoj stvarnosti. Ne možemo se složiti oko toga što je istina i, dok se to ne dogodi, nikada ne može biti odgovornosti, a sve se ovo moglo ponoviti.“
Neki u Izraelu se nadaju upravo tome.
Reagirajući na vijesti o nadolazećem prekidu vatre tijekom vikenda, tvrdokorni izraelski ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir nazvao je sporazum "nacionalnim porazom" i "vječnom sramotom". Drugi, poput Amita Halevija, člana izraelskog parlamenta koji predstavlja stranku Likud premijera Benjamina Netanyahua, otišli su dalje, rekavši da je Izrael trebao izjaviti "Hamasu i cijelom svijetu da židovski narod neće zaboraviti niti oprostiti do potpunog uništenja neonacista u Gazi i vraćanja izraelske kontrole nad ovim dijelom naše domovine".
Međunarodna amnezija
Mnogi na Zapadu već žure prihvatiti primirje i američka jamstva o "vječnom miru" zdravo za gotovo. Ranije ovog mjeseca, njemački kancelar Friedrich Merz rekao je da ne vidi razloga da Nijemci nastave prosvjedovati protiv Izraela sada kada je postignuto primirje. U srijedu su ga neki od najviših političara u zemlji pozvali da nastavi izvoz oružja u zemlju, unatoč kontinuiranom broju žrtava u Gazi i izraelskoj ilegalnoj okupaciji palestinskog teritorija. U ponedjeljak je novi izraelski veleposlanik pri EU, Avi Nir-Feldklein, predložio da bi SAD mogao dopustiti EU da sudjeluje u obnovi Gaze ako bi EU samo "raščistila stvari oko onoga što visi iznad našeg odnosa", rekao je o potencijalnim sankcijama koje blok razmatra protiv Izraela.
I u sportu i u kulturi, potencijalne zabrane sudjelovanja Izraela od strane Europske nogometne unije (UEFA) i Eurosonga su, prema izvješćima, upitne nakon primirja koje su nametnule SAD. „Izrael želi normalizirati odnose s Europom i drugim zapadnim saveznicima“, rekao je Levy. „Trenutna naracija (u Izraelu) naglašava da se, s primirjem, Izrael više ne izolira, da je Hamas obuzdan i da se međunarodno mišljenje okrenulo u njihovu korist.“
Tolerancija nasilja
Bez vjerojatnog drastičnog preispitivanja izraelske unutarnje politike prema Palestincima ili okupiranoj Zapadnoj obali, analitičari poput HA Hellyera iz Kraljevskog instituta za ujedinjene službe sugerirali su da se zakonodavci na Zapadu i šire možda pripremaju za povratak odnosima sličnim razdoblju nakon Oslo sporazuma 1990-ih.
Sporazumi su trebali na kraju dovesti do palestinske države, ali kako je izraelska nepopustljivost to učinila sve manje vjerojatnim u godinama koje su uslijedile, zapadna retorika se promijenila od tvrdnje o izravnoj podršci rješenju o dvjema državama do podrške procesu prema njemu. „Mislim da možemo vidjeti sličnu fazu u budućnosti“, rekao je Hellyer, „sve dok je nasilje ispod određene razine, bit će prihvatljivo.“
„U mnogim aspektima, Izrael i zapadni politički establišment dijele ovaj cilj smirivanja javnog neslaganja“, rekao je, prije nego što je napomenuo da iako zapadne vlade možda žele zbližavanje, njihova javnost možda ne želi. „Kulturni i javni duh vremena se promijenio. Ljudi sve više neće prihvatiti narativ da je 'sve u redu' ili da je suučesništvo vlade u strukturnom nasilju i genocidu prihvatljivo.“
„Za sada će fokus biti na premještanju ruševina i obnovi; ne na činjenici da je polovica Gaze i dalje zatvorena za sve Palestince osim kolaboracionista, a druga polovica je i dalje pod okupacijom“, rekao je za Al Jazeeru iz Washingtona.
Međutim, dok zakonodavci – oprezni zbog pritiska SAD-a i, za neke, potencijalne suučesnosti vlastite zemlje u izraelskom genocidu – možda žele povratak predratnom detant-u, među javnošću, posebno mladima, dvije godine pokolja u Gazi izazvale su seizmički pomak.
„Stavovi javnosti su se promijenili“, rekao je Levy. „Sve više ljudi odbija prihvatiti priču da je 'sve u redu' ili da je suučesništvo vlade u sistemskom nasilju i zločinima prihvatljivo. „Stvarnost na terenu – izraelska kontinuirana dehumanizacija Palestinaca, strukturno nasilje i oštra okupacija – daje ljudima mnogo razloga da progovore.“ Međutim, za preostalo stanovništvo Gaze, koje još uvijek pati od gladi i izraelskih napada, implikacije bilo kakve međunarodne rehabilitacije Izraela nose daleko neposrednije posljedice.
„Ljudi će krenuti dalje, ne samo u Izraelu, već i u mnogim državama koje nisu bile previše zabrinute zbog genocida ili žele izbjeći pitanja o svojoj suučesništvu u njemu“, rekao je Shalev. „Nije samo da je to nemoralno“, dodao je, „jednostavno ne funkcionira. Žrtve neće tek tako otići. Organizacije poput naše, ili bilo tko tko brine o čovječanstvu, neće otići. Žrtve ne mogu zaboraviti.“
S. S. Cordall
