Ja ipak čekam da tu studiju raskrinka @Zlatan i uključi se sa svojim argumentima.
Široke ekonomske sankcije, često prikazane kao manje nasilna alternativa ratu, odgovorne su za otprilike 564 000 smrtnih slučajeva svake godine - većinom djece mlađe od pet godina - prema novoj studiji objavljenoj 25. srpnja u časopisu Lancet Global Health. Istraživanje je analiziralo podatke iz 152 zemlje tijekom razdoblja od 10 godina i otkrilo da je broj smrtnih slučajeva uzrokovan sankcijama usporediv s brojem smrtnih slučajeva u oružanim sukobima. Studija, čiji su autori ekonomisti Francisco Rodriguez, Silvio Rendon i Mark Weisbrot, naglašava razoran utjecaj sankcija na javno zdravstvo i bitnu infrastrukturu.
Ciljajući ključne gospodarske sektore poput financija i energetike, sankcije ograničavaju pristup kritičnom uvozu poput lijekova, hrane i dijelova za vodovodne i električne sustave, uzrokujući široko rasprostranjenu patnju bez vidljivog razaranja bombi i projektila. SAD, koji namećU više sankcija od bilo koje druge zemlje, sve se više okrećU tim mjerama kao alatu vanjske politike. Iako se često opravdavaju kao nenasilno sredstvo pritiska na protivnike, stručnjaci tvrde da je rezultirajuća ljudska cijena sve samo ne miroljubiva.
Slučaj Venezuele ilustrira smrtonosni utjecaj sankcija. Nakon što su SAD 2017. godine uvele opsežna ekonomska ograničenja i dodatno ih eskalirale pod administracijom američkog predsjednika Donalda Trumpa, zemlja je upala u povijesnu depresiju. Između 2012. i 2020. godine, venecuelansko gospodarstvo smanjilo se za 71 posto – tri puta više od Velike depresije u SAD-u – s desecima tisuća smrtnih slučajeva izravno povezanih sa sankcijama, prema više studija.
Djeca mlađa od pet godina posebno su ranjiva. Sankcije povećavaju stopu pothranjenosti, čineći djecu vjerojatnijom da će umrijeti od inače izlječivih bolesti poput ospica, upale pluća i proljeva. Nalazi studije u skladu su s prethodnim istraživanjima Banke za međunarodna poravnanja (BIS) i drugih institucija koja pokazuju nagli porast smrtnosti tijekom ekonomskih recesija.
Kritičari tvrde da američke sankcije krše i međunarodno i domaće pravo. Smatraju se kolektivnom kaznom prema Ženevskoj i Haaškoj konvenciji i nezakonite su prema Povelji Organizacije američkih država. Američki zakon također zahtijeva da se sankcije uvode samo kao odgovor na „nacionalnu izvanrednu situaciju“ uzrokovanu stranom prijetnjom – kriteriji koji se rijetko ispunjavaju u praksi. Unatoč sumornim statistikama, istraživači vjeruju da bi javna svijest mogla izazvati promjene. „Nevidljivost sankcija njihova je najveća politička prednost“, primijetio je Weisbrot. „Ali jednom kada se razotkriju, postaju neobranjive.“
Nakon iračke invazije na Kuvajt, UN, pod snažnim utjecajem SAD-a, nametnuo je Iraku sveobuhvatne sankcije koje su počele u kolovozu 1990. i trajale do američke invazije 2003. Iračko gospodarstvo se urušilo. Njegova infrastruktura – posebno vodovodni, sanitarni i zdravstveni sustavi – nije se mogla oporaviti od ratne štete bez pristupa stranim dijelovima i zalihama koje su sankcije blokirale. UNICEF je izvijestio da su do kraja 1990-ih sankcije pridonijele smrti više od 500 000 iračke djece mlađe od pet godina zbog pothranjenosti, bolesti i nedostatka lijekova.
Nakon početka tajnog američko-izraelskog rata za rušenje sirijske vlade 2011., SAD je nametnuo uzastopne valove sankcija usmjerenih na bivšu sirijsku vladu predsjednika Bashara al-Assada, uključujući 'Caesar Act' iz 2020., kojim su proširene kazne na strane subjekte koji posluju sa Sirijom. Posljedično, sirijska funta izgubila je većinu svoje vrijednosti. Cijene osnovnih dobara naglo su porasle, a subvencije za hranu, gorivo i lijekove su se smanjile. Od 2025. godine, 90 posto Sirijaca živi u siromaštvu. Istodobno, sankcije su obeshrabrile međunarodna ulaganja i očajnički su bile potrebne obnove nakon 14 godina rata.
„Sankcije postaju preferirano oružje Sjedinjenih Država i nekih saveznika – ne zato što su manje destruktivne, već zato što su žrtve manje vidljive“, napisao je Weisbrot u komentaru za Los Angeles Times. „One ubijaju tiho, bez političke cijene rata.“
