Tko je taj gospodin autor teksta, Mahendrarajah? Čitajući analizu potencijalnog rata SAD-a protiv Irana, po tome autoru ispada da bi iranska moć bacila cijelu Svijet, posebno njima mrski politički zapad, u potpunu ekonomsku propast. Najprije ja se osobno nadam da takvog rata nikad neće biti, ali i da bude takvog rata, i da Iran napravi takve odmazde, mora nam biti jasno da bi moć SAD-a i tog nazovimo ga, političkog zapada, bacila Iran natrag u kameno doba. Iranu je bolje da ne čačka mečku, a samom Iranu i narodima koji žive u Iranu, bilo bi bolje da postanu svjetovna, s ne vjerska država, da vjera postane privatna stvar, i da postanu kakva takva demokracija. Mladi ljudi u tom Iranu najvećim dijelom žele baš to. A toj propasti Amerike i imaginarnog zapada slušamo već desetljećima, a slušati ćemo o tome i idućih desetljeća.
“Vjetrovi rata” pušu prema Iranu. Ovo je rat za koji su izraelski donatori Sheldon i Miriam Adelson, zajedno s proizraelskim organizacijama poput AIPAC-a i ADL-a, platili američkom predsjedniku Donaldu Trumpu stotine milijuna dolara tijekom dva izborna ciklusa.
Ali ne lupa samo izraelski lobi u ratne bubnjeve; Američki evangelisti – posebno grupe poput “Kršćani ujedinjeni za Izrael” – također podržavaju rat, vjerujući da će “spasiti Izrael” od “iranske prijetnje”. Evangeličko članstvo u 119. sazivu Kongresa (2025.–2027.) je visoko. Rat s Iranom (još) nije popularan u SAD-u, ali – baš kao i s Irakom – pristanak će proizvesti washingtonske elite i mediji.
Trumpovo obraćanje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu za rješavanje ukrajinskog rata djelomično ima za cilj preusmjeriti pozornost Pentagona natrag na zapadnu Aziju. Pretpostavlja da će rat s Iranom početkom 2025. "spasiti Izrael" i osigurati njegovu ostavštinu, dopuštajući mu da se usredotoči na "Amerika na prvom mjestu" do kraja mandata.
Ali rat s Iranom također bi mogao imati katastrofalne posljedice, potopiti njegovo predsjedništvo i izbaciti iz kolosijeka ambicije republikanskih kandidata 2028. poput Marca Rubija i J. D. Vancea. Za početak, ako vojna kampanja naiđe na bilo kakvu nepredviđenu reakciju – što je vrlo vjerojatno i razlog zašto je Pentagon marljivo izbjegavao izravnu konfrontaciju s Iranom – Demokratska stranka bi mogla ponovno preuzeti oba doma Kongresa nakon pada američke burze i recesije izazvanih ratom.
Iranski vojni odgovori
Iranski čelnici obećali su "razornu" odmazdu za svaki napad na njihovom tlu. To bi vjerojatno uključivalo raketne napade na izraelske i američke vojne ciljeve – a možda i na infrastrukturu i gospodarske ciljeve unutar okupacijske države. Ako Izrael upotrijebi taktičko nuklearno oružje protiv iranskih nuklearnih postrojenja, Teheran će dodatno eskalirati.
Bez obzira na to koriste li se nuklearne bombe ili ne, rat bi šokirao globalnu ekonomiju, podigao cijene nafte i zaustavio pomorski promet kroz Hormuški tjesnac. Najveći udar bi doživjele zemlje koje najviše ovise o zapadnoazijskoj nafti.
Kratkoročno bi gospodarstvo SAD moglo biti manje pogođeno. Američka tržišta dionica, koja su već pala za 10 posto od Trumpova povratka u Bijelu kuću, bi se dodatno srušila - ali Trump se kocka da kućanstva neće osjetiti bol. Ali ako Islamska Republika pokrene ekonomski rat koji "bi donio rat kući", politička dinamika bi se promijenila.
Ekonomski rat
Većina Amerikanaca je odvojena od pojma i posljedica rata jer su se od građanskog rata američki ratovi vodili daleko od svojih granica. Čak i tijekom svjetskih ratova, iako su se američke obitelji suočavale s osobnim gubicima, nacija nije podnijela široku patnju – za razliku od Britanije, koja je nametnula racioniranje hrane od 1939. do 1954. godine.
“Globalni rat protiv terorizma” utjecao je na neke zajednice, ali ne i na zemlju. Američki vojnici često su se šalili u Iraku: "Mi smo u ratu; Amerika je u trgovačkom centru." Amerikanci su nastavili trošiti i uživati u životu, dok su Iračani i američki okupacijski vojnici podnosili brutalne troškove.
Iransko vodstvo razumije ovu nepovezanost. Američko tržište dionica je primamljiva meta. Godine 1929., na početku Velike depresije, samo je 2,5 posto Amerikanaca posjedovalo dionice. Danas oko 61 posto odraslih Amerikanaca – otprilike 160 milijuna ljudi – posjeduje dionice putem privatnih računa, mirovinskih programa ili mirovinskih planova.
Uzimajući u obzir djecu u takvim kućanstvima, otprilike 200 milijuna Amerikanaca izloženo je tržišnim fluktuacijama. Još trilijune dolara ulažu korporacije, sveučilišta i strane institucije. Izloženost je velika.
Gospodarstvo SAD-a je krhko. Mark Zandi, glavni ekonomist Moody'sa, upozorio je da je rizik od recesije "neugodno visok i da raste". Dana 19. ožujka, predsjednik Federalnih rezervi Jerome Powell zadržao je kamatne stope stabilnima, navodeći kao razlog usporavanje potrošačke potrošnje i rastuću neizvjesnost. Trump je, strahujući od ekonomskih posljedica, bjesnio na Truth Social-u zbog Fed-ovog odbijanja da smanji stope. Najavio je odmazde koje će stupiti na snagu 2. travnja.
Dug kućanstava raste – 18,04 trilijuna dolara od četvrtog tromjesečja 2024. – uz sve veće neplaćanje kredita za automobile i kreditnih kartica. Amerikanci, poput savezne vlade, troše na kredit. Ulagači se zadužuju uz svoje portfelje s margin zajmovima. Ako vrijednost dionica padne, prisilna rasprodaja radi pokrivanja dugova mogla bi pojačati kolaps tržišta. “Margin calls” – zahtjevi za otplatom kredita – odigrali su veću ulogu u nastalim gospodarskim previranjima od pada tržišta od 13 posto 28. listopada 1929. godine.
Ekonomija SAD-a već je napeta, a potrošači su previše opterećeni. Veliki vanjski šok mogao bi je gurnuti u duboku recesiju. Tržišta dionica bi se sunovratila, uništivši mirovinsku štednju i privatno bogatstvo.
Koliko će tržišta pasti ovisit će o snazi iranskog udara. Sadašnji pad od 10 posto već je naštetio. Dublji pad – recimo, 25 do 50 posto – osakatio bi gospodarstvo, izazvao otpuštanja i bankrote, te postrožio kreditiranje. To bi suzbilo potrošačku potrošnju i srušilo tržište nekretnina, kao 2008.
Mete Teherana
Kao što su iranski čelnici često ponavljali, "Ako Iran ne može prodavati naftu, nitko neće." Ako američke ili izraelske snage napadnu iranske tankere ili infrastrukturu, Teheran će vjerojatno ciljati američke gospodarske interese i naftne sektore bilo koje arapske države Perzijskog zaljeva koja podupire napade dopuštajući borbenim zrakoplovima, bespilotnim letjelicama ili projektilima da lansiraju sa svojih teritorija.
Korpus čuvara islamske revolucije (IRGC) mogao bi odlučiti napasti Bahrein, koji je očita vojna meta budući da se u njemu nalazi Središnje zapovjedništvo američkih pomorskih snaga. Osim vojnih lokacija, Iran bi mogao ciljati rafineriju Bahrain Petroleum Company, koja prerađuje 270.000 barela dnevno, zajedno s pomorskim terminalom i skladištima nafte.
Farma nafte sadrži 14 milijuna barela - dovoljno goriva za dramatičan udar. Iran bi također mogao uništiti prolaz kralja Fahda koji povezuje Bahrein sa Saudijskom Arabijom kako bi spriječio Rijad da pošalje kopnene trupe da suzbiju nemire među većinskim šiitskim stanovništvom Bahreina, kao što je učinio tijekom ustanka 2011.
I u Iraku će se američke vojne baze gotovo sigurno naći pod vatrom. Osim toga, frakcije koje su povezane s Iranom unutar Snaga narodne mobilizacije (PMF) mogle bi pokušati zarobiti 2500 američkih vojnika koji su još tamo stacionirani – ne da ih ubiju, već da ih uzmu kao taoce.
Živi zarobljenici bili bi mnogo vrjedniji, stvarajući scenarij noćne more za Trumpa i služeći kao oštar podsjetnik Amerikancima – koji često zaboravljaju ratove koje su nekoć podržavali – da američke trupe ostaju u Iraku više od dva desetljeća nakon invazije 2003. Ti bi ratni zarobljenici vjerojatno bili raštrkani po cijeloj zemlji, što bi otežavalo koordinirane misije spašavanja i pretvaralo ih u pregovore u budućim pregovorima.
Jordan, koji je dopustio izraelske prelete prošle godine u listopadu tijekom iranskih osvetničkih napada i prije toga u travnju, vjerojatno će to ponovno učiniti i mogao bi se suočiti sa značajnom odmazdom. Osim rafinerije nafte Zarqa, iranske snage mogle bi napasti političke, vojne i obavještajne ciljeve. Takvi napadi sigurno bi izazvali nemir među jordanskim stanovništvom, od kojih je većina palestinskog podrijetla i već gaji pritužbe na svoje vodstvo zbog dosluha s Tel Avivom.
UAE bi se, ako sudjeluju u napadima, mogli suočiti s vojnim udarima na svoju energetsku infrastrukturu i elektrane, kao što su iskusili tijekom rata s Jemenom. Emirati su posebno ranjivi zbog svoje demografske strukture – oko 88 posto njihove populacije čine strani radnici. Ako ti radnici pobjegnu nakon ciljanih napada, ekonomija zemlje bi bila bačena na koljena.
Katar i Oman vjerojatno bi bili drugačije tretirani. Muscat, sa svojom dugotrajnom neutralnom vanjskom politikom u regiji, zadržao je tople odnose s Iranom i vjerojatno neće sudjelovati u američkoj vojnoj agresiji. Doha također ima relativno dobre odnose s Teheranom, iako je domaćin zračnoj bazi Al-Udeid američkog Središnjeg zapovjedništva (CENTCOM) i radila je na osujećivanju iranskih interesa u Siriji. Iran bi mogao napasti sjedište CENTCOM-a u zapadnoj Aziji, ali malo je vjerojatno da će ciljati druga katarska sredstva.
Saudijska Arabija predstavlja složeniji scenarij. Iako su i Rusija i Kina poticale pomirenje između Irana i Saudijske Arabije, kraljevstvo možda neće ostati po strani. Ako sudjeluje u neprijateljstvima, postalo bi meta visokog prioriteta.
Čak i ako Rijad ostane neutralan, Iran bi mogao napasti njihov naftovod Istok-Zapad, koji završava u luci Yanbu. Taj naftovod – izgrađen 1982. kako bi zaobišao Perzijski zaljev – isporučuje preko tri milijuna barela dnevno u Europu.
Yanbu-ova luka, rafinerija i izvozni terminali, od kojih neki rade u partnerstvu sa zapadnim tvrtkama, bili bi prirodne mete. Istodobno zatvaranje Hormuškog tjesnaca i prekid prometa u Crvenom moru blokiralo bi izvoz otprilike pet milijuna barela dnevno. Dok je bivši UN-ov inspektor za oružje Scott Ritter predvidio da bi cijene nafte mogle porasti na 120 dolara po barelu, Iran bi ih mogao pogurati čak do 200 dolara.
Kina je, kada je uzvratila na Trumpove carine, djelovala strateški. Uvozi samo 7 posto svoje svinjetine iz SAD-a, ali većina proizvođača svinjetine je u republikanskim "crvenim državama". Ciljanje tog sektora izravno je naštetilo Trumpovoj bazi.
Dok bi skok cijena nafte i globalna ekonomska previranja naštetili iranskim saveznicima i globalnom jugu, iranski protivnici u SAD-u, UK-u, Izraelu i EU-u mogu najviše izgubiti. Ako Iran povede pametan ekonomski rat, čak bi i evangelisti mogli početi više brinuti o svojim računima za namirnice nego o požurivanju obnove "Trećeg hrama" i drugih proročanstava o posljednjim vremenima.
S. Mahendrarajah
