Ovaj zadnji prevrat u Siriji definitivno je nanio nemjerljivu štetu arrapskom svijetu - pokazuju se kao ekstremno nepouzdan faktor kojeg je i u najtežim i najbolijim trenucima (genocid u Gazi) moguće kupiti i upotrijebiti protiv onoga što im je do tad, kao, bilo najsvetije. Jednostavno, ekipa među kojom se uvijek nađe dovoljno izdajnika da ih se permanentno drži u šahu, ovako ili onako.
U svijetu u kojem zapadne sile selektivno definiraju "dobre" i "loše" političke aktere kako bi služili njihovoj geopolitičkoj agendi, mučeni vođa Hamasa Yahya Sinwar demoniziran je zbog otpora brutalnoj i ilegalnoj okupaciji, dok je novi sirijski predsjednik povezan s Al-Qaedom Abu Mohammad al-Julani preimenovan u državnika.
U svom temeljnom djelu, Dobri musliman, loš musliman: Amerika, hladni rat i korijeni terora, Mahmood Mamdani secira kako Zapad konstruira i naoružava razlike između "dobrih" i "loših" muslimana kako bi odgovarali njihovim geopolitičkim ciljevima. On tvrdi da te etikete nisu inherentne, već nametnute, oblikovane promjenjivim zahtjevima zapadne vanjske politike.
Gotovo dva desetljeća nakon objavljivanja, njegova teza ostaje alarmantno relevantna. Nigdje to nije jasnije nego u oštrom kontrastu između odnosa Zapada prema Yahyi Sinwaru, mučenom palestinskom vođi otpora Hamasa, i Ahmadu al-Sharaa, poznatijem kao Abu Mohammad al-Julani, šefu Hayat Tahrir al-Sham (HTS) u Siriji povezanoj s Al-Qaedom.
Priča o dvojici vođe
Dok je Sinwar proveo proteklu godinu dana u ratom opustošenim ruševinama Gaze, neprestano izbjegavajući izraelski i NATO-ov nadzor dok je predvodio palestinski otpor protiv brutalne izraelske okupacije i agresije, Sharaa se slobodno kretao kroz Idlib, a sada i Damask, prisustvujući javnim događajima i sastajući se sa zapadnim diplomatima bez značajnih sigurnosnih mjera.
To je unatoč činjenici da su SAD raspisale nagradu od 10 milijuna dolara za Sharaainu glavu kao takozvanog terorista. Nepodudarnost je zapanjujuća: međunarodno priznati palestinski vođa pokreta otpora progonjen je i omalovažavan, dok se bivši vođa Al-Qaede preobražava u legitimnog političkog aktera sa zapadnim suučesništvom.
Još 2021. godine, TRT World je primijetio kako se Sharaa "preoblikuje" u mirotvorca, uživajući u nesmetanoj mobilnosti čak i dok su snage zapadne koalicije aktivno lovile druge džihadističke vođe povezane s ISIS-om i Al-Qaedom.
Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan kasnije je potvrdio da je Sharaa godinama surađivao s Ankarom u eliminaciji onih koje je NATO klasificirao kao "teroriste". Stvarnost je, međutim, da je Sharaa godinama dio procesa pranja novca koji podržava Zapad, barem od 2012. godine, ali svakako od 2017. godine, kada je uz podršku Katara počeo rebrendirati svoj Front Nusra povezan s Al-Qaedom u sirijske oslobodilačke snage koje se suprotstavljaju ruskom i iranskom utjecaju.
Zataškavanje medija i politički legitimitet
Zapadni mediji su prihvatili Sharaau kada je The Times opisao njegov povratak u Damask kao "pristojnog" sirijskog vođe koji se vraća kući. To nije bila izolirana pojava, već dio šireg napora da ga se postavi kao osloboditelja od stranog utjecaja. Njegovi prošli zločini, uključujući ratne zločine protiv civila, porobljavanje jazidskih žena i sektaško nasilje, prikladno su odbačeni.
Kada je Sharaaina skupina preuzela kontrolu nad Damaskom prošlog prosinca, usklađenost sa zapadnim interesima postala je jasnija. Izraelski zračni napadi sustavno su demontirali sirijsku vojnu infrastrukturu, posebno u glavnom gradu i oko njega, ali sam Sharaa se neometano kretao kroz grad.
Dok su izraelske zračne snage bombardirale vojne objekte u blizini trga Umayyad, Sharaa je viđen kako ležerno vozi kroz ista područja. Njegova šutnja o ovim napadima bila je zaglušujuća – posebno s obzirom na to da je službeni stav njegove administracije o Izraelu označio potpuni raskid s povijesnom sirijskom anticionističkom politikom.
Izjave njegove vlade ukazuju na to da nema namjere da povrati okupiranu Golansku visoravan ili druge izgubljene teritorije, signalizirajući de facto primirje s Tel Avivom.
Zapadna legitimizacija Sharaae dosegla je vrhunac kada je njegov ministar vanjskih poslova Asaad al-Shaibani pozvan da prisustvuje godišnjem sastanku Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, dijeleći pozornicu s osobama poput bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira.
Njegova retorika bila je prilagođena zapadnoj publici: mir, protuterorizam, privatizacija i ekonomski liberalizam – sve su to pomodne riječi koje signaliziraju spremnost za djelovanje unutar neoliberalnog svjetskog poretka.
Demoniziranje otpora: Sinwarova borba
U međuvremenu, Izrael je nastavio svoju nemilosrdnu kampanju protiv Yahye Sinwara, označavajući ga kao "mesara", "ratnog zločinca" i "ubojicu djece" – narativ koji su zapadni mediji željno papagajski ponavljali unatoč nedostatku dokaza.
Čak i kada su navodni ratni zločini pripisani Hamasovim borcima 7. listopada 2023. kasnije razotkriveni kao izraelska propaganda, Sinwarov imidž ostao je demoniziran. U njegovim posljednjim trenucima, kada ga je izraelski dron pogubio u Gazi, Sinwar se nije povukao. Borio se do posljednjeg daha, učvrstivši svoj status ikone palestinskog otpora. Ipak, čak i u smrti, zapadnjački narativ mu je uskraćivao bilo kakav oblik legitimiteta.
Julanijevo prikladno iskupljenje
Nasuprot tome, Shara-ina prošlost je izbrisana. Njegova uključenost u Islamsku državu u Iraku, njegova pozicija zamjenika vođe ISIS-a pod Abu Bakr al-Baghdadijem, masovna pogubljenja njegove skupine i uloga njegovih snaga u porobljavanju žena bili su prikladno zanemareni.
Zapadni novinari natjecali su se u ispoliravanju njegovog imidža, prikazujući ga kao pragmatičnog vođu, a ne kao ratnog zločinca kakav jest. Njegove snage još uvijek upravljaju brutalnim zatvorima u Idlibu, gdje protivnici nestaju na neodređeno vrijeme, ali on ostaje miljenik medija.
Ovaj kontrast ilustrira Mamdanijevu tezu s uznemirujućom preciznošću: Sharaa je "dobar džihadist" jer se slaže sa zapadno-izraelskim interesima, dok je Sinwar "loš džihadist" jer im prkosi.
Sinwarov zločin nije bio terorizam – uspješno je izazvao okupacijsku vojsku, razotkrivajući ranjivosti Izraela koji se dugo smatrao nepobjedivim. Njegov otpor odjeknuo je diljem arapskog i muslimanskog svijeta, presijecajući sektaške granice i prijeteći zapadnim interesima.
Sharaa, s druge strane, ne predstavlja prijetnju Izraelu. On ostaje usredotočen na sektaško obračunavanje u Siriji, što ga čini korisnim pijunom, a ne protivnikom. Njegova grupa ne izaziva zapadni utjecaj u regiji, niti se opire tekućoj okupaciji palestinske zemlje. To je temeljni razlog zašto ga se prihvaća, a ne demonizira.
Sinwar je možda pao, ali kao što nas Kur'an podsjeća: "I ne govorite o onima koji su ubijeni na Allahovom putu: 'Oni su mrtvi.' Umjesto toga, oni su živi, ali vi to ne opažate." (Kur'an 2:154). Njegovo nasljeđe traje, živi u srcima onih koji nastavljaju njegovu borbu.
Sharaa, unatoč svojim zločinima, ostaje živ i politički relevantan. U zapadnom geopolitičkom priručniku, poslušnost se nagrađuje dok je prkos slomljen.
