Kad je prekinut veliki politički savez turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i premijera Ahmeta Davutoglua, pokazalo se da je Davutoglu bio nelojalan dvojici političara koji su ga doveli na vlast. Prvo je bio nezahvalan bivšem predsjedniku Abdullahu Gulu, koji je islamističkog politologa i doveo na svijetlo javnosti; čak i u svom zadnjem govoru, gdje se zahvaljivao osnivačima i vođama Stranke pravde i razvoja (AKP), Davutoglu nije spomenuo Gula. A potom je zaboravio i na Erdogana. Stoga se nagađalo da novi premijer mora biti osoba koja je vrlo bliska Erdoganu.
Kao prijedlog stigao je Binali Yildirim, dosadašnji ministar transporta, mora i veza. On je 19. svibnja postao novim predsjednikom AKP-a, a nakon što se održi formalnost izbora, Yildirim će odmah započeti sa stvaranjem novog kabineta, dobiti potporu Erdogana i početi svoj posao kao novi premijer.
Yildirim je rođen u konzervativnom istočnoanadolijskom gradu Refahiye 1955., te je pomorski inženjer. Mnoge godine proveo je u raznim javnim transportnim tvrtkama, a u politiku je ušao s AKP-om 2001. Od 2002. do 2014. Yildirim je bio ministar prometa i stvarao je svoj ugled kao uspješan graditelj novih autocesta, brzih vlakova, tunela, zračnih luka i mostova. Tijekom vremena stvarao je sve bliži odnos s Erdoganom. Kad mu je završio mandat 2014., Yildirim se natjecao za gradonačelnika vrlo sekularnog grada Izmira - i teško izgubio. Erdogan ga je potom postavio za svog savjetnika, a mnogi turski mediji govore da je na tom mjestu savjetovao kako da se predsjednik bori protiv premijera Davutoglua.
Yildirim je 2015. opet ušao u vladu kao ministar prometa, mora i veza. Prije tri mjeseca počelo se u Ankari šaptati da će Yildirim zamijeniti Davutoglua na mjestu premijera, jer je Davutoglu bio nelojalan i neposlušan. Dva vodeća turska političara imali su niz međusobnih razlika, od pitanja slobode govora, odnosa sa Zapadom, pa sve do vladavine prava. Davutoglu je sveučilišni profesor, naviknut na samodostatnost intelektualca, te ima vlastite ideje i politološke teorije o turskom političkom putu. Zbog toga je Davutoglu u AKP-u imao i potporu drugih intelektualaca i akademika.
Novi premijer nije takav, već je upravo onakav kakvog Erdogan želi - siv, tehnokratski orijentiran, bez vidljivog stava o kontroverznim pitanjima, bez karizme, bez potpore. Iznimno sporo priča, ali Erdogan ga brani da zauzvrat puno radi. Rezultat jest da će po prvi put u nizu desetljeća premijer biti druga pozicija vlasti u Turskoj, te služiti kao poluga predsjedničke moći. I to pod uvjetom da se ured premijera i sama institucija u potpunosti ne makne, s obzirom da Erdogan želi uvesti pod novim ustavom predsjednički sustav upravljanja zemljom. Ironično, Yildirim želi pomoći predsjedniku u gubljenju vlastite pozicije.
Slično kao u slučaju Putina, ili Slobodana Miloševića, Erdogan zadržava moć u svojim rukama i ona se ne temelji na instituciji, već putuje s državnikom dalje. Prvo je moć bila koncentrirana u vrhu AKP-a, zatim na mjestu gradonačelnika Istanbula, potom u uredu premijera, a danas je u predsjedničkoj palači. Time političke institucije gube značaj u korist kruga ljudi koji podržava Erdogana. U toj osobnoj megalomaniji moći, Erdogan se želi istaknuti i kao arbitar političkih događaja u Europi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
