Huti su zauzimanjem strateškog grada Mokhe potvrdili kako je Osovina otpora u stanju voditi rat koji Amerika ne može nadzirati kako je zamislila.
Savezi se sklapaju da spriječe rat. Ali kada prvi vojnik pogine braneći tuđu zemlju, obećanje sigurnosti može postati obveza osvete.
Rečeno je da se moramo bojati uspona AfD-a, ali poziv na strah nije ni precizno ni iskreno definiran. Ima ga, ali ne nužno tamo gdje se pokazuje.
Ruski optimizam neće dovesti do brzog mira, svakako ne onog kojeg bi ukrajinski saveznici opisali kao "dobar mir", ali će zaključati neke ishode.
Na karti izgledaju kao nekoliko preostalih točaka. Na terenu su to povezani gradovi, pruge, rijeke i utvrde koje mogu gutati godine rata.
Dotrajali i poraženi centar ne shvaća da u poraz ne vodi samo sebe nego i cijelu demokraciju. Srećom, postoji način da se ona spasi.
Kazna za moćnike može biti okrutna. Ali tek kada pred zakonom padaju i nedodirljivi, narod može vjerovati da sustav nije stvoren protiv njega.
Desetljećima su biračima govorili da neke opcije jednostavno ne postoje. Sada se upravo kroz taj zabranjeni prostor probija politički potres.
Jedan nestali zapovjednik, dvije nespojive istine i meci među saveznicima otkrili su koliko je rat promijenio samu ukrajinsku državu.
Berlin možda ne želi rat s Rusijom. Ali što ako mu mir više ne odgovara ni politički ni gospodarski onoliko koliko bi trebao?
Europa nije oduvijek bila ovako poslušna Washingtonu: jednom je htjela prestići SAD, a Trump joj možda upravo vraća tu ambiciju.
Jedna stolica za ruskim ministrom bila je dovoljna da Europi vrati stari strah: što ako Washington jednog dana odluči igrati bez nje?
U hibridnom ratu nije najopasniji eksploziv koji detonira, nego priča koja detonira prije nego što itko stigne provjeriti tko ju je postavio.
Kad plan radi, ne mora se objašnjavati eksplozijama. Kad ne radi, eksplozije to ne mogu sakriti — stvarne ili umišljene.
Imena koja rijetko čujete, ali odlučuju o ratu, miru i budućnosti Irana: vodič kroz ljude i frakcije iza teheranske moći.
Najvažnije neće biti ono što će lideri reći pred kamerama, nego činjenica da se sve više svjetskih sporova rješava bez stare unipolarne centrale.
Najduža mirna granica na svijetu nije se pomaknula ni centimetar. Ali nešto mnogo važnije s obje njezine strane već jest.
Godinama je vrijedilo jedno pravilo: kad dođe presudni trenutak, svi znaju što moraju učiniti. A što ako to pravilo više ne vrijedi?
Kad se tajna diplomacija počne odvijati vojnim avionom, obično znači da je na stolu nešto što još nije spremno za javnost — ili je preopasno za nju.
Najopasnije oružje nije ono koje neprijatelj može preživjeti, nego ono koje napadač ne može upotrijebiti do kraja bez posljedica po sebe.
