Pitanje prihvata izbjeglica je pitanje koje je snažno podijelilo Europu. Ne samo države, već i sve Europljane. Jučer smo mogli vidjeti dva velika skupa na ulicama Dresdena - desničari iz pokreta PEGIDA skupili su oko 20,000 ljudi, no kontra njih marširali su i njihovi ideološki suparnici, mahom anti-fašisti, u također gotovo istim brojkama.
Na razini država stavovi se razlikuju ponajviše po tome da li se na vlasti nalazi lijevi ili desni centar (izgleda kako u Europi, barem za sada, drugih političkih opcija niti nema). Desni centar je skeptičan prema izbjeglicama i prva reakcija im je podići zidove i ograde. To čine zemlje poput Mađarske i Bugarske.
Lijevi centar, poput vladajućeg SDP-a u Hrvatskoj, nastoje pokazati svoje humano lice tvrdeći kako brine za izbjeglice te ih puštaju da prođu kroz njihove zemlje. Koga zapravo vlasti poput SDP nastoje impresionirati, možemo samo nagađati, jer teško da su zaista toliki altruisti. Da jesu ne bi pogodovali kapitalističkoj klasi koja izrabljuje domaći narod, ali to je već poznata priča o (kroničnim) nedostacima socijal-demokracije.
Što pak misle stanovnici Europe? Oni liberalnijih pogleda nemaju ništa protiv dolaska izbjeglica i migranata dok oni konzervativniji ne odobravaju njihov dolazak. Ova razlika u stajalištima je razumljiva. Liberalnije osobe ne samo da prihvaćaju diverzitet već u njemu vide i vrlo pozitivan aspekt, onaj koji smanjuje stisak konzervativne (često) većine.
Konzervativci često pak imaju gotovo paničan strah od dolaska stranaca i to nije nikakva novost. Ako im je u interesu nacionalna i religijska homogenost, a najčešće jest, onda je jasno zašto im se nimalo neće dopasti dolazak izbjeglica s Bliskog istoka jer oni samo svojom prisutnošću već umanjuju promile homogenosti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
