Na isti način kako je 1054. godine došlo do podjele kršćanstva na rimokatolike i pravoslavce, tako je i Manifest komunističke partije Marksa i Engelsa 1848. godine razdijelio ljevicu na dva nepomirljiva tabora: socijaldemokrate i komuniste. Svaka strana je krenula svojim historijskim razvojem. Komunisti u borbu protiv buržoazije, socijaldemokrati na izbore s buržoazijom, prvo kao nekorisne galamdžije, a poslije kao neophodni faktor održanja kapitalizma.
Samo sedamdeset godina nakon Manifesta u carevini Rusiji, na vlast dolaze komunisti, sovjeti, provodeći pritom društvene reforme bez presedana za ondašnji svijet. Provode se drastične socijalne reforme uvođenjem besplatne zdravstvene zaštite, sistema općeg, obveznog, mirovinskog osiguranja za sve zaposlene, besplatnog školstva na svim razinama, provodi se program masovnog opismenjavanja stanovništva…
Ali ni ekonomske reforme nisu manje revolucionarne: zakonom se ukida kmetstvo i zabranjuje robovski rad (bez novčane naknade) i rad djece, provodi se nacionalizacija financijskog, industrijskog i poljoprivrednog sektora u cilju likvidacije eksploatacije radničke klase, provodi se, prvi put u povijesti, planska industrijalizacija čitave zemlje, uvodi se osmosatno radno vrijeme…
Političke reforme su promijenile lice europskog kontinenta: proklamirano pravo na samopredjeljenje naroda iskoristili su Finci, Estonci, Letonci, Litvanci i Poljaci, a u isti rang s Rusima dovode se neslavenski starosjedilački narodi Sibira, ruskog Dalekog istoka, Središnje Azije i Istočne Europe, uvodi se opće pravo glasa bez spolne, rasne, nacionalne, vjerske ili diskriminacije po imovnskom stanju, jednakost spolova u bračnoj zajednici se uređuje zakonski, vjerske zajednice se odjeljuju od države po ugledu na Francusku revoluciju, i zabranjuje se političko organiziranje po vjerskoj osnovi.
Socijaldemokracija ili tajkunska ljevica
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
