Medijsko zagađivanje masa, njihovo kontinuirano privikavanje na plitke, "žute" i druge maloumne sadržaje, svakako ima svoju svrhu. Pojedinac, konzument ove medijske ustajale močvare, brzo mentalno propada na razinu žalosnog i sirovog potrošača novca, vremena i prostora.
Konačni cilj nikada nije bio osobu samo pretvoriti u ruglo ljudskog roda, običnog "drona" čiji je razum razvodnjen do tih granica da egzistira isključivo u svijetu iluzije i degutantnih laži, već da ista osoba služi i široj svrsi, kada se za to pojavi potreba. Da je medijska scena dotakla svoje prljavo dno samo s ciljem stvaranja otupljelog radnika-potrošača, to bi se već nekako - ne lako, ali nekako - moglo tolerirati. Ako ništa drugo, još uvijek živimo u sistemu kada imamo slobodu bojkotirati anti-ljudske izvore propagande koji se danas nazivaju korporativnim medijima. Možemo okrenuti glavu, naći druge izvore, "baciti televizor kroz prozor".
No, medijsko zagađenje masa više nema "benignu" svrhu povećanja profita svojim korporativnim vlasnicima, ono se danas - više no ikad u cijeloj našoj povijesti - koristi kao opasno oružje, oružje potencijalno masovnog uništenja. Kroz kaljužu trivijalnosti, senzacionalističkih izmišljotina, lažnih intriga i drugog zaglupljujućeg sadržaja, provlači se, po potrebi, jako ozbiljna i opasna tema. Unutar prepoznatljivog histeričnog ciklusa o posve nebitnim informacijama, o posve nebitnim osobama i događajima, kriminalna medijska propaganda provlači temu od esencijalne važnosti za cjelokupni međunarodni poredak.
Danas je to Sirija, jučer je to bio Irak, prekjučer Vijetnam i tako dalje. Jedan od ciljeva je izbrisati sjećanja na jučer, kako bi se isti kriminal mogao provesti danas i sutra. Ako dopustimo da jučer padne u zaborav, biti ćemo žrtve propagande današnjice. A propaganda je besramna, ne bira sredstva, ne odgovara nikome za svoje zločinačke radnje.
Milijun ljudi ubijeno je u sklopu američke agresije i invazije na Irak. Laž, servirana s apsolutnom sigurnošću vodećih medija, u našem vijeku, direktno je odgovorna za smrt milijun ljudi. "Oružje za masovno uništenje" bila je laž, svi odgovorni su znali da je laž, ali ih nije bilo briga. Jesu li i mase koje su povjerovale u te laži također odgovorne? "Nismo znali"... to su isprike koje danas više ne smiju biti tolerirane. "Nismo željeli znati", "nije nas bilo briga", to je već legitiman, anti-ljudski i zvjerski, ali ipak legitiman stav.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
