Poznati autor Paul Craig Roberts u svojoj kolumni daje jedan pomalo nov i zanimljiv osvrt na temu tzv. "Američkog carstva". Roberts potpuno odbacuje konvencionalne teze i spekulira o još dubljim, mračnijim, motivima zbog kojih SAD neprestano "mora" biti u ratu.
Možda je u konačnici zaključak malo pretenciozan, no Roberts uviđa bitnu ulogu američkog stanovništva i eksploatacije u dugim i iscrpljujućim ratovima koji su obilježili mandate dva zadnja predsjednika.
Pomalo depresivan ton proizlazi iz spoznaje monolitnosti institucije za koju mnogi smatraju da je do danas već toliko nabujala da ni u samom SAD-u više ne postoje snage koje bi istoj mogle stati na kraj - naravno, riječ je o američkom vojno-sigurnosnom kompleksu.
Aktualna kolumna Paul Craig Robertsa objavljena je 27.3. u progresivnom listu counterpunch.org.
"Kako američki imperij zaista funkcionira"
Velika carstva, kao što je bilo rimsko i britansko, bila su uspješna toliko dugo jer su crpila više bogatstva iz osvojenih zemalja no što su potrošila na osvajanja i upravljanje. Razlog zbog kojih se Rimsko carstvo nije proširilo istočno na Njemačku nije bilo zbog ratobornih germanskih plemena već prije svega zbog činjenica da je Rim izračunao da im se takav poduhvat ne bi isplatio, jer bi morali uložiti više no što bi od tamo mogli crpiti.U konačnici Rimsko carstvo se raspalo jer su Rimljani potrošili ljudstvo i resurse u građanskim ratovima za vrijeme međusobnih borbi za prevlast.
Britansko carstvo raspalo se jer se Britanija istrošila za vrijeme dva svjetska rata protiv Njemačke.
U svojoj knjizi "Vladavina carstava" (2010), autor Timothy H. Parsons zamijenio je mit o sve civiliziranijim carstvima s istinom o carstvu koje crpi resurse. Opisao je uspjeh Rimljana, Umayyad Kalifata, Španjolaca u Peruu, Napoleona u Italiji i Britanaca u Indiji i Keniji - u svim slučajevima se radilo o crpljenju resursa.
Parsons se nije osvrnuo na Američko carstvo, no u svom uvodu u knjigu postavlja si pitanje - da li je Amerika zaista carstvo? Jer stanovnici SAD-a dobivaju jako malo od tih resursa iz drugih zemalja. Nakon 8 godina rata i okupacije Iraka, sve što je Washington dobio su bilijarde dolara dodatnog duga i ništa od iračke nafte. Nakon 10 godina i milijardi dolara utrošenih u borbu protiv Talibana u Afganistanu, Washington se nema čime pohvaliti osim eventualno jednim segmentom u trgovini narkotika iz čega se financiraju tajne CIA operacije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
