Granica između Ruande i Demokratske Republike Kongo postala je izuzetno nestabilna u posljednje vrijeme kao i diplomatski odnosi između dvaju država. Još od 1990-ih mala Ruanda ima naviku vršiti sporadične invazije na svog velikog susjeda, pritom otimajući prirodne resurse. Duboke šume DR Konga su bez vlasti i među njima se i dalje nalaze skupine Hutu pobunjenika koje su direktno odgovorne za genocid koji se desio u Ruandi 1994 kada je oko 800,000 stanovnika, većinom Tutsija, ali i umjerenih Hutua, ubijeno.
2009 dvije države su napokon proglasile primirje nakon godina indirektnog sukoba putem paramilitarnih organizacija. To se prije svega odnosilo na provinciju Kivu koja je izuzetno bogata mineralima i plodnom zemljom. No, situacija se ponovno zakomplicirala.
General Bosco Ntaganda, dezertirao je i postao vođa pobunjenika na istoku DR KongaU ožujku ove godine general iz DR Kongo vojske, Bosco Ntaganda, dezertirao je i odmetnuo se nakon što su se pojavili navodi da bi mogao biti uhićen. Ntaganda je tražen i od haškog suda zbog navodnih ratnih zločina (opširnije: DR Kongo šalje trupe na istok zemlje nakon izbijanja pobune i sukoba - stotine vojnika napustilo svoje položaje). Ntaganda dolazi iz etničke skupine Tutsija i bio je "glavni čovjek" Ruande na prostoru Konga. Uskoro nakon njegovog bijega stotine Tutsija su počeli napuštati vojsku i prelaziti na njegovu stranu. Iz početka je izgledalo kako će se vlasti u Kinšasi s lakoćom obračunati s pobunjenicima na istoku zemlje, no, uskoro pobunjenici odjednom počinju dobivati velike količine oružja i cijela situacija se trenutačno nalazi u pat poziciji.
DR Kongo i Ruanda na regionalnoj kartiNaravno, pomoć pobunjenicima je stizala iz susjedne Ruande koja želi zadržati kontrolu nad prostorom uz pomoć pobunjenika. 13. lipnja ove godine u izvještaju za UN Vijeće Sigurnosti skupina stručnjaka za Kongo, koja nadzire embargo na uvoz oružja u tu zemlju, istaknula je kako "visokopozicionirani dužnosnici iz Ruande podupiru pobunjenike". Iznesena su i imena, između ostalog na listi je i James Kabarebe, ministar obrane Runade. Koliki utjecaj na financiranje i podupiranje pobunjenika na istoku DR Konga ima SAD već je jasno iz podatka kako su iz SAD-a pokušali na sve načine blokirati objavu inkriminirajućih dokaza u UN Vijeću Sigurnosti. To nimalo ne čudi ako znamo da je Ruanda jedna od najvećih saveznika SAD-a u regiji, pogotovo od kada je na vlasti Paul Kagame (od 2000).
Paul Kagame i bivši američki predsjednik George W. BushDo objave dokumentacije u javnosti došlo je tek nakon što su službene vlasti u DR Kongu odlučile iznijeti sve detalje koje imaju na raspolaganju. Iz Kinšase su otvoreno pitali - koji je razlog da zapad ima tolike simpatije prema režimu u Kigaliju (glavni grad Ruande)? U konačnici, tek 30. lipnja UN napokon objavljuje sve dokaze. Dokument je za Ruandu veliki udarac - u dokumentu kojeg su sastavili nezavisni promatrači stoji kako Ruanda ne samo da šalje novac i oružje pobunjenicima, već aktivno u DR Kongo šalje i pripadnike iz svoje vojske. Vlasti u Ruandi ljutito su opovrgnuli sve detalje, no, dokaza u dokumentu ima previše da bi se mogla stvoriti nekakva siva zona.
Dokazi protiv vlasti u Kigaliju su ujedno i dokazi protiv SAD-a koji apsolutno podržavaju predsjednika Ruande, Paula Kagamea.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
