Nakon što je ubijena poznata malteška istraživačka novinarka Daphne Caruana Galizia, nekoliko zastupnika Europskog parlamenta prozvalo je Europsku Komisiju i optužilo Bruxelles za neaktivnost u zaustavljanju korupcije i kriminala na Malti. Europska javnost također naglašava kako smrt novinarke mora imati političke posljedice. Malta je opisivana kako mali sredozemni otok, koji je samo prije nekoliko mjeseci vodio rotacijsku predsjedničku funkciju u EU, predan kriminalnim organizacijama i zapravo postao skrovištem međunarodnoj mafiji. Ipak, Malta je čvrsti dio Europske Unije i u skladu s međunarodnim standardima licemjerja, ubojstvo jedne novinarke je prouzročilo međunarodni val bijesa (za razliku od niza novinara i blogera koji svaki dan polažu svoje živote za istinu u raznim diktaturama svijeta kao što je Saudijska Arabija). Malta se sada optužuje za nepridržavanje pravila što je omogućilo da ova otočna država postane bazom organiziranog kriminala.
Na temelju Galizijih istraživanja i medijskih objava, Malta je postala europskim središtem za izbjegavanje plaćanja poreza, a na temelju studija Sveučilišta u Amsterdamu, radi se o jednoj od deset najpopularnijih odredišta za utaju poreza. Tako je Malta postala sudionikom velike porezne prijevare u društvu Kajmanskog otočja i Curacaoa. Borba protiv korupcije je jedna od načelnih vodećih vrijednosti Unije. Otkako je predmet Galizijinog istraživanja dovelo do njezine smrti, sve oči su uprte u Komisiju i njezine buduće korake oko ovog problema na Malti. No, je li Malta jedina iznimka u Europskoj Uniji ili postoje druga mjesta gdje propitkivanje korupcije i organiziranog kriminala može voditi zločinima protiv novinarske slobode? Na kraju, treba li se prvo zaštititi život novinara ili sloboda medija?
Sa stanovništvom od samo 445 tisuća ljudi, Malta je jedna od najmanjih država svijeta, pa stoga i zemlja gdje svatko svakoga zna. Povijesno je iznimno bliska Rimokatoličkoj crkvi. Nakon ubojstva upravo je Crkva na Malti stavljena pod povećalo i ovo može biti dobar povod nadbiskupu Charlesu Sciclunu za pokretanje ozbiljnih reformi u malenoj zemlji gdje je utjecaj eklezijastičkih vlasti povijesno i danas vrlo jak. Galizia je bila osobito poznata zbog svojih blogova u kojima je optuživala više malteške političare i poslovnu elitu za razne oblike korupcije, a osobito je kritična bila na premijera Josepha Muscata. Tijekom 2016. i 2017. Galizia je objavila niz priča temeljenih na Panama Papersima, za koje je vjerovala da otkrivaju detalje o raznim oblicima financijskog kriminala povezanih s Maltom.
Katoličanstvo je službena religija Malte i gotovo 90 posto stanovništva se identificiraju kao katolici. Posljedično, ništa što se događa ne može proći bez mišljenja Crkve i povijesno je crkvena odluka bila ključna u donošenju odluka. Malo je izuzetaka kada je Crkva odustala od obrane tradicije i starog poretka umjesto reformi. Zbog toga će biti vrlo zanimljivo vidjeti koliko će trebati Crkvi da shvati važnost reakcije u ovom slučaju. U telegramu koji je poslao papa Franjo stoji da je rimski pontif ožalošćen zbog tragične smrti novinarke te da se moli za njezinu obitelj, malteški narod i naciju u ovom teškom trenutku. Ovo je izniman korak, jer papa šalje pisma sućuti tek nakon velikih prirodnih nesreća ili smrti poznatih svjetskih vođa, ali ne i nakon smrti privatnih građana.
Nadbiskup Scicluna, koji je de facto na čelu malteške crkve, brzo je prihvatio voditi misu zadušnicu za Galiziju u njezinom rodnom selu u 15 sati odnosno točno u isto vrijeme kada ju je ubila autobomba. Scicluna je pokušavao ohrabrivati malteško društvo na reformu koristeći sada simbol novinarke, te je u radijskom intervjuu naglasio kako Maltežani ne mogu imati državu bez odgovornosti i transparentnosti; iako postoje mnogi zakoni o tome, potrebno je ukazati na činjenice, rekao je nadbiskup.
Scicluna bi mogao biti upravo osoba koja ima legitimnost pritiska u tom smislu. On je najbolje upamćen kao proteže nekadašnjeg kardinala Josepha Ratzingera odnosno pape emeritusa Benedikta XVI. Pod papinim vodstvom, Scicluna je postao glavni tužitelj Vatikana za slučajeve seksualnog napastovanja u Crkvi i jedan od najglasnijih nadbiskupa za pitanja vatikanske transparentnosti i odgovornosti. Kao promicatelj pravde u Kongregaciji za nauk vjere od 2002. do 2012. Scicluna je dobio reputaciju Eliota Nessa u Vatikanu kao nepodložan korupciji i neustrašiv borac za suočavanje s kukoljima u Crkvi. Među osobama koje su pale u njegovim istragama je i pokojni meksički svećenik Marcial Maciel Degollado, osnivač Kristovih legionara. Ovaj katolički red je morao priznati da je Maciel kriv za razne oblike seksualnog nasilja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
