Zatvori

Ljiljana Bogoeva Sedlar: Bilješka sa 16. Summita nesvrstanih u Teheranu

Ljiljana Bogoeva Sedlar
vrijeme objave: Subota - 15. 09. 2012 | 19:05
Prije početka 16. Summita nesvrstanih zemalja, koji se, zajedno s radom Ministarske konferencije, održavao u Teheranu od 25. do 31.kolovoza 2012., na "Information Clearing House" web stranicama postavljena su, sasvim nenamjerno, dva vrlo prigodna dokumentarna filma.
Jedan, "NATO's Secret Armies" (snimljen 2009. godine, autor Andreas Pichler) govori o terorističkim akcijama desničarske tajne organizacije Gladio, vršenim po zemljama zapadne Europe (Njemačkoj, Belgiji, Italiji) da bi se za terorizam optužili i tako diskreditirali ljevičarski pokreti koji su poslije Drugog svjetskog rata nezadrživo jačali širom Zapadne Europe, a drugi, iz 1998, "The Secrets of the CIA", Jamesa Otisa, je o subverzivnim akcijama pomoću kojih su vršene promjene režima u neeuropskim zemljama širom svijeta, između ostalog i zemljama osnivačima Pokreta nesvrstanih iz Afrike, Azije i Latinske Amerike.

U filmu nekadašnji agenti CIA-e - koji su kao Bradley Manning i Julian Assange, ili prije njih Daniel Ellsberg, promijenili mišljenje i stranu za koju se bore - sami iznose zastrašujuće istine o tome na koje su sve načine podrivali revolucionarne oslobodilačke pokrete i kojim tajnim intervencijama mijenjali režime u Kongu, Kambodži, Indoneziji, Gvatemali, Čileu, Nikaragvi, radili protiv Kube, Meksika, Venecuele.
Bilo je dobro podsjetiti se kakve su bile povijesne okolnosti pod kojima se tijekom proteklih pedeset godina Pokret nesvrstanih razvijao.

Prikazivanjem ovakvih filmova izbjegla se situacija u kojoj se često nalazi Kuba, čije se pedeset i dvije godine revolucije 'ocjenjuju', a da se ni jednom čak i ne spomene činjenica da se život na Kubi (pa i revolucija) odvija pod polastoljetnim embargom koji su otoku nametnule SAD.
Ako je Summit bio prilika da se jasno sagledaju uspjesi i neuspjesi Pokreta, dobro je bilo podsjetiti se tko se u svijetu desetljećima zalagao za ideju miroljubive koegzistencije i suradnje među narodima, a čiji je interes bio da se neprestano sije razdor, da bi se nekadašnji europski osvajači ponovo vratili na teritorije koje su stoljećima kontrolirali, ne kao ono što stvarno jesu, ratni huškači i profiteri, već kao NATO mirotvorci i još jednom - 'civilizatori'.

Godine 1961. kada je početkom rujna u Beogradu održan prvi Summit nesvrstanih i Jugoslavija bila jedina europska zemlja koja je u ostvarenje ideje nesvrstanosti investirala, neki događaji s drugih dijelova svjetske scene nameću se kao parametri koje treba imati na umu pri izvođenju političih analiza.
Listopada 1961., mjesec dana poslije osnivačke konferencije Nesvrstanih u Beogradu, Francuska u Parizu ubija i u Senu baca Alžirce koji prosvjeduju i poslije završetka Drugog svjetskog rata i oslobađanja Francuske od njemačke okupacije i sami traže slobodu i nezavisnost.
Više od petnaest godina poslije trijumfalne pobjede nad Hitlerovom rasnom diskriminacijom, Francuska im slobodu i nezavisnost nije dragovoljno dala. Rat protiv Fašizma trajao je četiri, a borba Alžira za dekolonizaciju osam godina. O tim događajima tek nedanvno su za šire narodne mase progovorili filmovi Michaela Hanekea i Rachida Bouchareba, a o udžbenicima iz kojih je poslije Drugog svjetskog rata Frantz Fanon učio da je alžirski mozak radikalno drugačiji od mozga bijelog čovjeka i da su Alžirci genetski kriminalci, još uvijek se uglavnom ne govori.

U Americi su 1961. ubijani od batina bijelci i crnci koji su u autobus ulazili zajedno, kršeći rasističke zakone koji su nalagali strogo poštivanje diskriminacije. O tim događajima je 2011. godine sjajan film (Freedom Riders) snimio afroamerički redatelj Stanley Nelson.
Nasuprot događajima u Francuskoj i Americi, Kuba je tijekom 1961. nevjerojatnom akcijom solidarnosti za jednu godinu oslobodila svoj otok nepismenosti. Unatoč ovakvim činjenicama, čudnovatim revizijama povijesti Jugoslavija i Kuba se sotoniziraju, a Francuska i SAD, usprkos svemu, promoviraju kao kolijevke demokracije i iskonske zaštitnice ljudskih prava.

Bilo je dobro podsjetiti se u Teheranu da zemlje članice Pokreta nesvrstanih predstavljaju dvije trećine članstva Ujedinjenih Naroda i da, zajedno sa zemljama promatračima (Brazil, Kina) i gostima (Rusija) zastupaju ogromnu većinu čovječanstva.
Po demokratskim principima u koje se zaklinju (ili bolje rečeno iza kojih se zaklanjaju) velike svjetske birokracije, uključujući i Ujedinjene Narode, volja članica Pokreta nesvrstanih, globalne većine, mogla bi radikalno promjeniti svijet i rehabilitirati istinu.
Na 16. Summitu, primjera radi, sve zemlje članice založile su se za budućnost bez nuklearnog naoružanja, ali i za svima dozvoljeno korištenje nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Vrijeme će pokazati da li će ovoj demokratski izraženoj volji većine, velike sile (takozvane kolijevke demokracije), dozvoliti da zaživi.Na 16. summitu Nesvrstanih u Teheranu podržana je Palestina, osuđeno kršenje međunarodnog prava, iskazano neslaganje sa sankcijama licemjerno uvedenim Kubi, Iranu, Bjelorusiji, Siriji, i drugima, ukazano na sramno stvaranje ratom i ekološkim katastrofama raseljenih lica i izbjeglica, 80% od kojih su s teritorija Bliskog Istoka. Inzistiralo se na demokratizaciji Ujedinjenih Naroda, preko reforme ili potpunog ukidanja Vijeća sigurnosti; ukazivalo se na nemoć i besmislenost deklaracija koje se iz godine u godinu izglasavaju o ukidanju embarga Kubi ili o nezakonitosti zida (dva puta višeg i mnogo kolometara dužeg od Berlinskog) koji Izrael podiže u Palestini.
Više puta je skrenuta pažnja na nade koje se polažu u konferenciju o međunarodnom pravu i zakonima (the Rule of Law at the National and International Levels), koja se 24. rujna treba održati za vrijeme 67. zasjedanja Generalne skupštine.

Predsjednik Ugande Yoweri Museveni govorio je prvog dana Summita o apsurdu demokracije koju velike sile (SAD i NATO) utjeruju bombama (Bombing for Democracy); podržavajući prijedlog o razoružanju predsjednik Palestine, Mahmoud Abbas, govorio je o Hirošimi, koju je osobno posjetio, i o opomeni koju taj grad predstavlja svima koji imaju nuklearno oružje i njime prijete susjedima. Premijer Butana inzistirao je na sreći koja treba biti mjerilo uspješnog života, nasuprot novcu i 'uspjehu' onako kako ih, kao izvor sreće, definira Zapad.
S govornice Summita hvaljena je Kuba zbog solidarnosti koju dosljedno nastavlja pokazivati prema svim narodima koji ne odustaju od borbe za nezavisnost, pravdu i slobodu.
Govornici su često spominjali Jugoslaviju, najpotresnije od svih podpredsjednik Zambije, Guy Scott. Ovaj bijeli predstavnik zemlje crnog kontinenta rekao je da je Zambija desetljećima kažnjavana zato što je podržavala sve pokrete za oslobađanje i dekolonizaciju Afrike (posebno Rodezije, Angole, Mozambika).
U tome, kazao je Scott, Zambija nikada ne bi uspjela da nije bilo velikog prijateljstva između predsjednika Kennetha Kaunde i Maršala Tita i Jugoslavije.
Afrika tu pomoć u borbi za slobodu nikada neće zaboraviti. Iako Jugoslavije više nema, Guy Scott je svoj govor na 16. Summitu Nesvrstanih završio riječima: "Srbijo, pridružite nam se. Toliko nam nedostajete!"

Teško je bilo suočiti se, u toj rečenici, s pogibeljnim putem kojim je pošla Srbija.
Samo sedam godina poslije nezakonitog napada NATO-a i tona klasičnih, kazetnih i uranijskih bombi koje je Euroatlantski savez bacio na Srbiju i Crnu Goru, godine 2006. povodom 14. Summita Nesvrstanih u Havani, u ime srpskog naroda, 'osobođena' štampa Srbije piše:
"Iako je jedan od glavnih ciljeva vanjske politike Srbije članstvo u NATO-u, diplomati Srbije tvrde kako Srbija ima veliki interes da očuva veze s nesvrstanim zemljama".
Na kojem je referendumu Srpski narod kao prioritet svoje vanjske politike istaknuo članstvo u NATO-u?
Mora da je logika koja se slijedi ista kao i u slučaju Češke, kada je prosvjed naroda protiv postavljanja američkog nuklearnog naoružanja po Češkoj zanemaren, a veliki oslobodioc Vaclav Havel, objasnio da važne odluke poput te o nezavisnosti zemlje, ne može donositi narod, (kojem je na velika zvona izborio 'demokraciju') već "eksperti vlade".
U završnici susreta, predstavnik Srbije na Summitu u Teheranu zahvalio se Nesvrstanima na podršci koju su dali Srbiji po pitanju Kosova, odnosno po pitanju prava svake zemlje na očuvanje teritorijalnog integriteta. Nije bilo objašnjeno zašto se Srbija želi udružiti ne s Nesvrstanima već upravo s onima koji su joj pravo na teritorijalni integritet osporili i na oslobođenom Kosovu (oslobođenom od Srba i Srbije) nametnuli koncepciju slobode koju zagovaraju u Bondsteelu, jednoj od najvećih vojnih baza koju Amerika posjeduje.

Bilo je na Summitu i drugih paradoksa, posebno u ocjeni situacije u Siriji i ostalim djelovima zahvaćenim takozvanim "Arapskim proljećem". Retorika zemalja koje su u toj regiji izgubile nezavisnost i opstaju pod američkom okupacijom i patronatom (Egipat, Afganistan, Irak), bila je u vidnom raskoraku sa svima dobro poznatim ali nespomenutim političkim činjenicama.

Jedan paradoks potkrao se i Iranskim liderima koji su svoje uvodne govore završili komentarom da je Marksizam mrtav, kapitalizam diskreditiran, te da je djelotvoran samo put islamskih revolucija. Priželjkujući kraj marksističkim idejama, našli su se na pozicijama svog najljućeg neprijatelja, Amerike, koja kraj marksizma odavano priziva i najavljuje.
Takvim idejnim 'savezništvom' Iran se stavlja u opasnost da antagonizira neke još uvijek moćne faktore u Rusiji i Kini, a da ne govorimo o Latinskoj Americi, koja je u nekoliko maha reagirala na izrečenu nesmotrenost.
"Mi smo ponosni na svoj kršćanski socijalizam", rekao je predstavnik Nikaragve, govoreći i u ime svih lidera Latinske Amerike koji su izveli uspješne revolucije upravo kao zagovornici Teologije osobođenja, kombinacije kršćanskog i marksističkog humanizma.
No, paradoksi su bili vidni i zbog svoje vidljivosti, u sklopu svega što je Summit pokazao, njihovo uklanjanje postavljeno je kao glavni dio radnog zadatka koji se pred članicama Pokreta nalazi.

Nije bilo zataškavanja niti poricanja - izbjegavanja nesuglasica. Moj prijedlog Summitu, iznijet dužnosnicima iranskog Ministarstva za kulturu, bio je da se radi revitalizacije Pokreta za mlade osnuje Ljetnja škola Nesvrstavanja, u kojoj bi vrhunski predavači razgovarali s polaznicima o smislu i daljem razvoju pokreta, ali bez novčane nadoknade.
I to je lekcija koju mladi trebaju ponovo naučiti – da postoje stvari koje se rade iz uvjerenja i vjere u pravednije uređenje svijeta, a ne zbog profita.

Dan poslije summita južnoafrički svećenik, Nobelovac Desmond Tutu, inzistirao je da Tony Blair mora biti izveden pred Haški tribunal zbog laži koje su upotrijebljene da opravdaju napad na Irak.
Tutu je demonstrativno napustio afričku konferenciju na kojoj je trebao sjediti pored Busha i Blaira, ne samo zato što je Blair toj konferenciji uopće prisustvovao, već i zato što je svoje pojavljivanje naplaćivao ogromnim honorarima.
I Desmond Tutu se tako na svoj način složio da nam takvi 'učitelji' ne trebaju.
Pokret nesvrstanih bio je i treba da ostane nešto sasvim drugo – alternativa u koju i danas vrijedi investirati i na kojoj, zajedno s ostalim tako brojnim zemljama svijeta, vrijedi raditi.

O autoru teksta:
Ljiljana Bogoeva-Sedlar, profesor engleske i američke književnosti na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu i Filozofskom fakultetu u Nišu
Član Katedre za teoriju i povijest FDU, redoviti profesor

Ljiljana Bogoeva-Sedlar sudjelovala je okviru emisije "Atlantis", u razgovoru s Noamom Chomskim:
Intervju s Noamom Chomskim

Pregled zadnjih tekstova:
Godinu dana proturuskih sankcija: Da li su one uopće učinkovite i hoće li ih dokrajčiti energetska suradnja i pojačani pritisak europskih vlada prema središnjici u Bruxellesu Od Lige naroda do MMF-a: Grčka dužnička kriza dokaz je povijesnog kolonijalnog kontinuiteta Od upotrebe nacionalnih simbola do protuislamskih marševa - Australija okreće udesno Težak put do konačnog cilja afganistanskih mirovnih pregovora Ukrajinska politička kretanja: Julija Timošenko dostigla rejting Petra Porošenka, a Jatsenjuku više nitko ne vjeruje Što stoji iza terorističkog napada u Turskoj Nastavak agonije u Moldovi: između Rusije, EU i ujedinjenja s Rumunjskom Grčki rasplet iza kulisa: Kako je Tsipras želio napustiti eurozonu uz pomoć Rusije i zašto ovaj geopolitički "ruski rulet" nije uspio Miša i Maša u obrani ukrajinskog suvereniteta ili kako isprovocirati Putina Što će Izrael sada nakon što je Iran postao dijelom rješenja? Hollandeova Eurozona i Europa nakon Grčke: manje demokracije, više centralizacije i okupljanje moći u uskom elitnom krugu Vrelo ljeto u Kijevu: Dvije oružane pobune i financijski bankrot Tunis - priča o propasti jedinog uspjeha Arapskog proljeća ili skorašnji zaokret prema demokraciji? Kirchnerizam nakon odlaska predsjednice Cristine Fernandez de Kirchner- baština argentinskog vladajućeg para kao budućnost argentinske politike Dvadeset i pet godina od početka Zaljevskog rata - koje su posljedice diplomatske pogreške? Nove rusko-iranske veze nakon završetka nuklearnih pregovora Obljetnica MH-17 tragedije kao dobar povod za bezobzirni politički obračun Zapada i Rusije Kako lagati sa zemljovidima: O kartografskim silama, metodama propagande i ključu geopolitike kao discipline
Tema dana
Godinu dana proturuskih sankcija: Da li su one uopće učinkovite i hoće li ih dokrajčiti energetska suradnja i pojačani pritisak europskih vlada prema središnjici u Bruxellesu
Turska
Izvori - Turska spremna poslati 5,000 vojnika u Siriju
Sirija
Militanti pokrenuli veliku ofenzivu na sjeverozapadu Sirije, cilj im je probiti se do obale i grada Latakije
Turska
Turska dobila podršku na izvanrednom sastanku NATO-a: Erdogan korak bliže planu invazije Sirije?
Libija
Sin pokojnog libijskog lidera Muammara Gaddafija, Saif al-Islam Gaddafi osuđen na smrt od strane islamističkog suda u Tripoliju
Europa
Vladimir Putin: "Europa treba misliti na svoje interese i suverenitet, a manje ovisiti o SAD-u"
Tema dana
Od Lige naroda do MMF-a: Grčka dužnička kriza dokaz je povijesnog kolonijalnog kontinuiteta
Iran
Iranski predsjednik Rouhani: "Pokazali smo cijelom svijetu da se Iranu ne može prijetiti"
Europa
Brojni pro-kurdski prosvjedi u Europi protiv turske agresije na PKK: "Turska financira ISIL, dolje s fašizmom u Turskoj!"
Sirija
Sirijski predsjednik Assad: "Kada teroristi napadnu Zapad onda se to naziva terorizmom, a kada napadnu nas onda se to naziva demokracijom, slobodom i ljudskim pravima"
Afrika
Jačanje odnosa s brzorastućim ekonomijama Afrike: Barack Obama nakon Kenije posjetio Etiopiju
Jemen
Bitka za najveću jemensku zračnu vojnu bazu al-Anad sjeverno od Adena
Turska
Nakon sjevernog Iraka turske snage napadaju Kurde i u Siriji? YPG borci: "Pucaju na nas tenkovima preko granice - gađaju nas, a ne ISIL"
Kina
Dramatične vladine intervencije nisu pomogle - Kinu jutros pogodio veliki burzovni šok: Najveći dnevni pad dionica od 2007.
Rusija
Na sjeveru Rusije 2020. pokreće se izgradnja nuklearnih podmornica 5. generacije
advance.hr 2015      Kontakt      Uvjeti