Kibernetsko ratovanje ili cyber ratovanje uključuje djelovanja nacionalnih država ili međunarodnih organizacija u vidu napada ili pokušaja nanošenja štete računalima i informacijskim sustavima svojih protivnika. Općenito, cyber prostor pruža velike mogućnosti za inovacije, trgovinu i društveni razvoj, ali također postavlja ozbiljna pitanja sigurnosti, jamstva privatnosti i zaštite osobnih podataka, te cyber oružja kao sredstva nacionalne sigurnosti. Cyber prijetnje danas predstavljaju široke i duboke izazove za sigurnosne snage.
Tijekom proteklog desetljeća, vladini i nevladini hakeri postali su iznimno sofisticirani u svojim napadima na cyber sustave druge nacije, vođeni političkim, ekonomskim i sigurnosnim interesima. Takvi napadi prijete kritičnoj infrastrukturi, intelektualnom vlasništvu, privatnosti podataka, osjetljivim informacijama nacionalne sigurnosti i podacima o vladinim zaposlenicima. Budući cyber napadi mogu ugroziti međupovezanu globalnu ekonomiju i povećati mogućnost cyber ratovanja među državama, da se ne govori o kriminalnim aktivnostima i terorističkom korištenju interneta i deep weba.
Zbog toga su mnoge države počele ulagati u jačanje cyber sigurnosti svojih političkih i kritičnih sustava, povećati broj zaposlenih profesionalaca i uvoditi obrazovne i obučavateljske programe. Težak posao očekuje vlasti za provođenje zakona o zaštiti protiv zloupotrebe interneta, kao što su subverzije, radikalizacija putem mreže, kriminalne aktivnosti. U tu svrhu nastaju oblici međunarodne suradnje, čak i među zemljama koje se međusobno cyber napadaju. A takav je rat svakako već prisutan na globalnoj razini.
Kako se to radi, pokazuje i slučaj napada na Demokratski nacionalni odbor. Američki Kongres je potom pozvao SAD da reagiraju protiv Rusije, zemlje za koju odlazeća Obamina administracija tvrdi da stoji iza napada. Vlada smišlja kvalitetan odgovor, ali prije nego to napravi, treba odgovoriti na niz logičnih pitanja. Prije svega, ne postoji nikakav konkretan dokaz u javnoj sferi da se radi o ruskom napadu. Logički gledajući, prije je interes Republikanske stranke u otkrivanju nezakonitih djelovanja svojih protivnika. Naime, napad na Demokratsko uporište na vidjelo javnosti je dovelo niz političkih podataka koji pokazuju da su Demokrati od javnosti tajili informacije koje mogu imati utjecaja u američkim predsjedničkim izborima. Tko god stajao iza napada, Bijela kuća je odlučila iskoristiti ovaj trenutak kako bi pokrenula cyber ratovanje protiv Moskve.
No, kako? Američki um predlaže odmazdu jer su 'Rusi' (navodnici jer ne znamo tko je doista stajao iza napada) naljutili Amerikance, pa će sada Amerikanci naljutiti 'Ruse'. Malo tko od donositelja odluka je uvidio da ukoliko su Rusi hakirali izborni proces, onda vjerojatno svatko može hakirati politički osjetljive informacije. Odmazda zasigurno neće zaustaviti taj proces. No, svi opisi 'zlih i malicioznih' napada na američku sigurnost dobro su opisani, jer američki sustav radi to isto. Pitanje je samo da li taj odgovor biva poznat cijelom svijetu ili je tajnovit. Ukoliko je poznat, onda se napadač mora pripremiti na protuodgovor, jer biti napadnut, a ne odgovoriti pred svima drugima ima veliku poteškoću gubljenja ponosa i statusa u međunarodnim odnosima. Isto tako, skriveni odgovor sa sobom nosi poteškoću što drugi nisu upoznati s napadačkim sposobnostima neke države. Ako bi SAD napale Rusiju, onda moraju imati na umu da Rusija ima sposobnost odgovora.
Američka obavještajna zajednica je dala malo javnog dokaza za potporu izjavi kako je Rusija odgovorna za napad na Demokratsku stranku. Rusija, naravno, odbacuje optužbe. Ruski predsjednik Vladimir Putin je u nedavnom razgovoru za Bloomberg izjavio da danas postoji toliko hakera na svijetu da se bilo tko može kamuflirati i predstaviti se kao haker druge zemlje. Ukoliko se Amerikanci pripremaju za javnu odmazdu, onda je potrebno više javnog dokaza. Čini se da je nedostatak pravog dokaza dovoljan pokazatelj da će 'odmazda' biti izvršena tajnim putem. Glasnogovornik Nacionalnog sigurnosnog vijeća u Bijeloj kući je potvrdio spremnost SAD-a za cyber odgovor na ključne ruske sustave, ali nije htio komentirati kakvi će oni biti, kada i na koji točno cilj. Njegov je odgovor uslijedio nakon zahtjeva Kremlja za komentarom o izvješćima da su američki cyber servisi već napali zapovjedne sustave ruske vlade. I američki potpredsjednik Joe Biden je već na televiziji NBC potvrdio da će napad uslijediti, te da Vladimir Putin neće znati za njega sve do samog kraja. Američki vojni cyber stručnjaci su navodno već ušli u ruski energetski sustav, komunikacijsku mrežu i sustav Kremlja, što znači da je Rusija ranjiva na tajna cyber oružja na koja ne može odgovoriti u realnom vremenu napada.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
