Režim Fulgencia Batiste, kubanskog diktatora koji je zemlju pretvorio u "raj" za američku mafiju i korporativne interese, srušen je u revoluciji 1959. koju je predvodio Fidel Castro. Od onda dolazi do raspada odnosa između Havane i Washingtona, a SAD provodi preko pola stoljeća pokušavajući na sve načine svrgnuti novu ljevičarsku vlast.
Unatoč velikim naporima, među kojima su i neke od najdomišljatijih metoda, ali i drske uporabe terorizma, invazije i pokušaja operacija pod lažnom zastavom, socijalistička Kuba preživjela je sve.
Pokušaji rušenja vlasti u Kubi su propali, no sve ove godine se Kubu konstantno drži pod "kažnjeničkim" ekonomskim embargom koji je i danas na snazi. Naime, američki ekonomski embargo zabranjuje američkim kompanijama poslovanje s Kubom, no to nije sve - SAD u isto vrijeme koristi svoj status najveće svjetske ekonomije kako bi i druge zemlje odvratili od poslovanja s Kubom. To mogu poprilično dobro izvoditi jer mnoge razvijene zemlje još uvijek uvelike ovise o američkom tržištu, ali i o globalnim financijskim institucijama koje su produžena ruka američkog utjecaja.
Kompanije koje se usude poslovati s Kubom bivaju često kažnjene od strane SAD-a i to, razumljivo, snažno guši razvoj kubanske ekonomije (vidi: SAD kaznili nizozemsku banku ING s čak 619 milijuna USD kazne zbog poslovanja s kubanskim kompanijama).
Zanimljivo je kako pojedini ekonomski analitičari licemjerno kritiziraju kubanski model te isti drže odgovornim za sve stvarne probleme s kojima se kubansko društvo suočava, dok u isto vrijeme posve ignoriraju učinak američkog embarga.
Cijeli svijet osuđuje američki embargo prema Kubi, uz vrlo rijetke iznimke (vidi: Ponavljanje povijesne sramote: UN Generalna Skupština po 22. put traži da se podigne ekonomska blokada Kube, od 193 članice samo dvije protiv: SAD i Izrael).
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
