Michael Weiss, analitičar koji piše tekstove za vanjskopolitičke listove kao što su Foreign Policy i libanonski NOW, osvrnuo se u svom zadnjem tekstu na mogućnost da oružje pobunjenicima u Siriju stiže iz Hrvatske. Naime, Weiss ističe kako mnoge vrste oružja koje su sada u rukama pobunjenika također koristi i hrvatska vojska. U svom tekstu "Tko je upravo počeo naoružavati sirijske pobunjenike?" Weiss ne prilaže gotovo nikakve konkretne dokaze za svoje tvrdnje osim što ističe kako je jedan izvor u Washingtonu istaknuo kako bi "Hrvatska mogla biti upletena".
Osvrnuti ćemo se na pojedine izjave, no prije svega pogledajmo što je Weiss zapravo rekao. Pritom treba imati na umu kako Weiss od samog početka krize (pogledaj njegove ranije tekstove) otvoreno "navija" za pobunjenike.
Hrvatska, koja je zajedno sa skupinom europskih i bliskoistočnih sila, priznala Sirijsko Nacionalno Vijeće kao jedinog legitimnog predstavnika sirijskog naroda, još uvijek nije članica Europske Unije (trebala bi postati u srpnju ove godine) te tako, tehnički, ne sudjeluje u EU embargu isporuke oružja. No, Hrvatska je dio skupine 'Prijatelji Sirije', a hrvatska ministrica vanjskih poslova, Vesna Pusić, bila je prisutna na drugoj konferenciji u Istanbulu 2012. Ranije je istaknula zabrinutost zbog hrvatskih naftnih polja, koje su zbog sankcija i sigurnosti neupotrijebljivi (prije godinu dana, Hrvatska je naredila svim poslovanjima da se povuku iz Sirije, tim činom INA, nacionalna naftna kompanija, ostvarila je gubitak od "stotina milijuna eura"). Ova pro-EU balkanska država, koja još ne podliježe EU jurisdikciji, također ima i zgodan geopolitički motiv potkopavanja ruskog saveznika.
No, čak i ako pretpostavimo da Zagreb ne šalje direktno ili indirektno oružje u Siriju, da li možda nepoznati trgovac oružjem - hrvatski ili ne, državni ili ne - već radi direktno s regionalnim posrednikom u nabavi? Ako jest, kako su uspjeli ispregovarati glatku transportnu rutu preko Turske i Jordana?
Jedan mogući scenarij bio bi taj da oružje zapravo dolazi iz Libije, od kuda je inicijalno oružje počelo stizati u Siriju. Bivša Jugoslavija, koja je proizvodila M50 i M79, imala je dobre odnose s Muammarom Gaddafijem, kao i Hrvatska prije libijske pobune i NATO intervencije (bivši hrvatski predsjednik Stipe Mesić je izgleda želio da se ti odnosi i dalje nastave).
Dakle, moguće je da se svo to oružje prodalo Libiji još u to doba te da je sada iz skladišta poslano od strane NTC-a u drugu zemlju - makar se tada postavlja pitanje zašto je libijskim vlastima trebalo godinu dana da pošalju teže naoružanje kada su do sada slali samo lakšu municiju. Niti ne objašnjava zašto bi NTC sada odjednom odlučio slati oružje umjerenim segmentima, a ne džihadistima, mada zapadne sile navodno na tome inzistiraju.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
