Napokon se netko pitao i preočito pitanje - zašto izbjeglice iz Sirije stižu u tolikom broju dok njihovi susjedi, bogate arapske monarhije, niti ikoga primaju, niti izdvajaju novac za njih, niti mare za njihovu tragičnu sudbinu.
Što o tome imaju za reći sile Zapada koje su inače u jako dobrim odnosima sa svim ovim, naftom iznimno bogatim, zaljevskim monarhijama? Ništa, gotovo ništa. Kao da postoji nekakav prešutni stav poput "nemojte njih gnjaviti, ne želimo njih nervirati, oni ipak imaju naftu".
Da, imaju naftu, drugim riječima imaju i ogromna sredstva kojima bi mogli puno lakše riješiti ovu izbjegličku krizu od Europe koja se još nije ni oporavila od ekonomske krize. Arapske monarhije (Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt, Katar, Bahrain i Oman) jednostavno ne mare i osjećaju kako ne moraju ništa učiniti.
Zapravo, ispravak, neke od ovih bogatih monarhija su ipak uložile svoja sredstva, ogromna sredstva, ali ne da bi pomogli izbjeglicama, već da bi ih stvorili. Zemlje poput Katara i Saudijske Arabije poslale su ogromne količine novca i oružja u Siriju za islamističke militante, naoružavajući i one najekstremnije frakcije nadajući se kako će iste silom slomiti vlast sirijskog predsjednika Bashara al-Assada kojeg preziru jer je ovaj u vrlo dobrim odnosima s Iranom, regionalnom silom koju još i više preziru jer im je rival, a tu su i religijski, odnosno sektaški razlozi.
Ogromna je sramota da zapravo nitko, bar od relevantnijih izvora, uopće ne proziva ove zemlje zbog kaosa kojeg su izazvali u Siriji i Iraku. Britanski BBC ovih dana je objavio blijedi pokušaj stavljanja ove teme u fokusu u tekstu pod naslovom "Migrantska kriza: Zašto Sirijci ne bježe u zaljevske zemlje".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
