Sve što je danas stvarnost u Siriji već sutra može postati daleka iluzija. To su ključne karakteristike rata u Siriji u ovome trenutku. Prije svega to se odnosi na ulogu SAD-a jer sve druge uloge su zapravo već i jasne.
SAD su prošle godine pokušali vojno ući u Siriju, tvrdeći kako su vladine snage izvele kemijski napad pokraj Damaska pa ih sada treba "kazniti". Taj napad pokraj Damaska i dalje je opasnost koja prijeti Siriji, opasnost od nedorečenosti tog napada. Tko ga je izveo? Samim ponavljanjem "Assad je kemijskim oružjem pobio vlastiti narod" neće se doći do istine, samo do propagandnog zasićenja, što je očito i cilj.
Takvo stanje ima svoje jasne strateške značajke - nije ovdje riječ samo o onoj staroj Goebbelsovoj zločinačkoj taktici da će se ponavljanjem nečega to ukorijeniti kao istina, hoće, ali to nije sve - silnim ponavljanjem se mogu (barem pokušati) začepiti usta svima onima koji bi se usudili tvrditi drugačije, pa i onima koji su spremni zauzeti krajnje nesvrstan stav po pitanju krivca dok se ne predstave neosporni dokazi.
Ugledni britanski intelektualni žurnal "London Review of Books" (LRB-a) našao se pod velikim napadom agresivnih kritičara koji su bili "šokirani" činjenicom da je u travnju ove godine opsežnu analizu o kemijskom napadu pokraj Damaska koji se desio u kolovozu 2013. objavio Seymour Hersh. U opsežnom tekstu Hersh iznosi niz podataka koji ukazuju na to kako su kemijski napad namjerno izveli pobunjenici, a kako je cijela stvar - "napad pod lažnom zastavom" - orkestrirana uz suradnju Turske.
Hersh svakako nije prvi koji je ustvrdio da se radi o zlokobnom pokušaju uvlačenja američke vojske u rat protiv Sirije, mada je njegovo istraživanje vjerojatno najtemeljitije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
