Izraelski premijer Benjamin Netanyahu jučer je održao govor te pritom istaknuo kako njegova Vlada podupire "masovnu" emigraciju Židova iz Europe u Izrael. Tim izjavama ponovno je otvorio jednu od najvećih debata, onu o izraelskoj ulozi u trenucima kada je sigurnost Židova u Europi pod upitnikom, ali isto tako i u vrijeme kada se približavaju iznimno neizvjesni parlamentarni izbori u Izraelu.
Želi li, dakle, Netanyahu zaista masovni dolazak europskih Židova u Izrael ili su ove izjave date samo u svrhu izborne kampanje u kojoj izraelski premijer, već po običaju, nastoji ostaviti dojam zaštitnika Židova u Izraelu i svijetu? Vjerojatno ima istine u obje pretpostavke.
Nije nikakva tajna da je antisemitizam u Europi ponovno u porastu, kako to nažalost i biva u trenucima ekonomske krize, a zadnjih dana napadi na Židove sve su češći. Napad na sinagogu ovog vikenda u Kopenhagenu samo je zadnji u nizu napada. Valja se prisjetiti i terorističkog napada u Parizu koji je djelomično također bio i antisemitski motiviran (napadnut je košer dućan). Tijekom ovog vikenda također dolazi i vijest kako je na istoku Francuske oskvrnuto na stotine židovskih grobova.
Porast netrpeljivosti i mržnje u Europi je itekako osjetan, mada ne samo protiv Židova. U Zapadnoj Europi svjedočimo i sve većoj islamofobiji, kao i sve većem animozitetu prema imigrantima. Dakako, Zapadne medijske reakcije su često pristrane po tom pitanju i to nije nekakva novost.
Prije nekoliko dana u SAD-u je ubijeno troje muslimanskih studenata. Medijsko praćenje ovih ubojstava iz mržnje (ubojica je bio radikalni anti-teist) bilo je, slobodno možemo reći, minimalno. Medijska osjetljivost često seže toliko daleko da se možemo upitati je li uopće "korektno" upitati se kakva bi medijska reakcija bila da ubijeni studenti nisu bili Muslimani?
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
