Europska politička scena postaje sve zanimljivija, a aktualna situacija oko Ukrajine i Krima idealan je primjer koji otkriva brojna politički oprečna stajališta.
Europski mainstream, možemo ga nazvati "liberalni establišment", gotovo je potpuno ujedinjen u osuđivanju isključivo Rusije za krizu u Ukrajini, dok se pripajanje Krima Ruskoj Federaciji naziva aneksijom i kršenjem međunarodnih prava.
Isti vladajući politički mainstream ima gotovo i potpunu dominaciju nad medijskom sferom te preko nje projicira svoje stavove. Ako bismo generalni stav Europe promatrali samo iz tog kuta, onda bismo mogli zaključiti kako je Europa zaista jednoglasna, kako nastupa prema ovoj situaciji bez imalo "talasanja".
Dakako, šira slika daleko je kompleksnija. Ono što danas još uvijek čini vladajući establišment, moglo bi već sutra izgledati daleko drugačije. Kriza u Europi, koja nije samo financijska, već i politička, omogućila je brojnim "anti-mainstream" političkim pokretima da ne samo stasaju, već da i postanu ozbiljni kandidati za preuzimanje vlasti.
Godinama je liberalna elita Europe (pod "liberalna" ne mislimo nužno na svjetonazorske stavove, već na one prema ekonomiji, točnije slobodnom tržištu, i socijalnim pitanjima) uspijevala prodavati mantru koja se može usko vezati uz onu Fukuyaminu o "kraju povijesti" - ta mantra je tvrdila kako su desnica i ljevica termini koji više ne znače ništa, političke ideje koje su prestale bivati bitne.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
