Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je desni ekstremist i provokator, ali nije glup. Teško je vjerovati da on nije sudjelovao u stvaranju političke oluje koja je uslijedila nakon njegove izjave da Adolf Hitler nije bio jedini odgovoran za uništavanje Židova, što je tvrdnja koju je podijelio na Svjetskom cionističkom kongresu u Jeruzalemu. Tada je naglasio kako je veliku potporu inicijativi ubijanja Židova stigla od muftije Jeruzalema Hadž Amin al-Huseinija. Svakako je Netanyahu svjestan da je revizijom jednog od najgorih poglavlja u povijesti židovskog nasilja htio utjecati na situaciju danas.
Netanyahu je osoba koja nema vizije za Izrael, ali ima viziju da neće dopustiti stvaranje palestinske države. To je, uostalom, nekoliko puta ponovio prije i nakon izbora. Uoči izbora ustvrdio je kako ljevičarske organizacije dovode horde Arapa u autobusima da glasaju na izborima. Time je mobilizirao velik broj desničara u Izraelu, da bi tek kasnije priznao da je to bila laž, te je pozvao arapske simpatizere i ispričao im se.
Mediji ga previše ne zabrinjavaju. Nije važno da li je al-Huseini savjetovao Hitleru da izbaci Židove, jer je Netanyahu rekao da je al-Huseini savjetovao Hitleru da spali sve Židove. Ionako će kasnije u novinama Israel Hayom prikazati da su se njegove riječi krivo tumačile i da je žrtva ljevičarskih urotnika. A novine će uvijek spremno iz arhiva izvući fotografiju na kojoj palestinski vjerski vođa sjedi uz nacističkog Führera. Štoviše, Netanyahu je kasnije naglasio da su začetnici palestinske nacije, u vrijeme kada nisu imali državu i kada su bili bez okupacije, planirali sustavno uništiti i iskorijeniti Židove. Netanyahu tvrdi da nema boljeg dokaza da su Palestinci izvor problema i da i danas provode nacističku politiku.
Izraelski premijer preskače desetljeća u kojima se razvijala izraelska država, a sustavno uništavali palestinski snovi, da bi ustvrdio da je muftija i danas poštovana ličnost u palestinskom društvu, da se pojavljuje u školskim udžbenicima te da ga se slavi kao jednog od oca osnivača palestinske nacije. Netanyahu zna da svjesno laže jer je PLO davno raskrstio s Hadž Aminom i to još šezdesetih godina prošlog stoljeća. Zamjenik Jasera Arafata Abu Ijad je tada naglasio da se al-Huseinijeva pogreška neće skrivati. Abu Ijad se čak sastao s Hadž Aminom 1974., tri mjeseca prije nego je ostarjeli muftija umro, i suočio ga s bliskim vezama s Njemačkom.
Povezivanje današnje Palestine s Hadž Aminom je otprilike jednako povezivanju današnje Njemačke izravno s Trećim Reichom. Za golemu većinu Palestinaca Hadž Amin je osoba koju najrađe žele zaboraviti, jer smatraju da je muftija osoba koja je odbacila vlastiti narod. Sustavno ga se obilježavalo i stavljalo na margine povijesti, sve do sada kada je zahvaljujući Netanyahuu izašla vijest o osobi koju mladi Palestinci gotovo uopće ne poznaju. Danas svako palestinsko dijete zna tko je jeruzalemski muftija iz Drugog svjetskog rata upravo zbog izraelskog premijera. Istovremeno, Netanyahu zna, ali ne želi istaknuti, da su tisuće i tisuće Palestinaca odgovorili na poziv jordanskog kralja i uključili se u britansku vojsku tijekom Drugog svjetskog rata. Oko 400 Palestinaca zarobljeno je u njemačkim logorima. Tada su mnogi palestinski vjerski dužnosnici pozivali na sveti rat protiv nacističkog agresora.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
