Prošlo je dva sata u noći 17. rujna 1939. kada je u Kremlj stigao njemački veleposlanik Friedrich von der Schulenburg, na poziv povjerenika vanjskih poslova Vjačeslava Molotova. Sigurno je znao koji je razlog naglog poziva. Molotov mu je to uskoro sam rekao, čitajući notu koju je sovjetska vlada namjeravala bez odlaganja predati poljskom veleposlaniku u Moskvi.
'Njemačko-poljski rat otkrio je unutarnji bankrot poljske države. Tijekom deset dana vojnih operacija, Poljska je izgubila sva svoja industrijska područja i kulturna središta. Varšava je prestala postojati kao glavni grad Poljske. Poljska se vlada raspala i ne pokazuje nikakve znakove života. To znači da su Poljska država i njezina vlada praktički prestale postojati. Kao posljedica toga, sporazumi između SSSR-a i Poljske postali su nevažeći. Poljska je postala pogodno područje za izvođenje različitih pothvata i pokušaja iznenađenja koji mogu ugroziti SSSR. Zbog toga sovjetska vlada, koja je do sada bila neutralna, više ne može ostati takva'.
Nota je predstavljala sovjetsku objavu rata Poljskoj, tj. SSSR se odlučio pridružiti njemačkoj agresiji na Poljsku sukladno sporazumu dvojice diktatora: Adolfa Hitlera i Josifa Staljina. U tekstu će se prikazati dogovori Nijemaca i Sovjeta o podjeli Poljske, sovjetska okupacija istočnog dijela te države, ali i teror i zločini NKVD-a koji su dosegli zaprepašćujuće dimenzije masakrom u Katinskoj šumi.
1. rujna 1939. započeo je njemačko-poljski rat koji će postati poznat kao početak Drugog svjetskog rata. Wehrmacht vrši agresiju na Poljsku sa sjevera, zapada i juga s oko dva milijuna vojnika. Napadnuta s tri strane, Poljska je bila u bezizlaznom položaju. Nijemci su imali dvostruko više vojnika te tri puta više zrakoplova i tenkova. Njemačko napredovanje je bilo brzo.
Polovinom rujna poljska vojska, iako znatno oslabljena u žestokim bitkama s Nijemcima, i dalje se borila. Dvanaest tisuća vojnika branilo je baltičku obalu, devet tisuća borilo se u Varšavi i Modlinu, 135 tisuća vodilo je bitke iznad rijeke Bzur, a istočno od Visle 200 tisuća vojnika povlačilo se prema granici s Rumunjskom.
Naredba poljskog glavnog zapovjednika glasila je da se poduzme obrana tzv. rumunjskog predziđa. Tamo je bila vrlo teška situacija; slabo naoružani vojnici bili su izmučeni, a dodatno su ih uznemiravali napadi ukrajinskih partizana. Njemačke oklopne postrojbe usporavale su tempo prodora na istok jer su im se iscrpljivale zalihe goriva. U području granice s Rumunjskom teren je pogodovao poljskoj vojsci, olakšavajući pripremu obrane 'predziđa', a prijateljsko držanje Rumunjske jamčilo je da će kroz tu državu dolaziti vojna pomoć od zapadnih saveznika. Poljska je bila pred porazom ali još uvijek se borila no onda je uslijedio konačni sovjetski udarac.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
