Kad papa putuje, obično pronosi poruke pravde, dostojanstva i mira, ali također jača odnose sa svojim domaćinima odnosno vladama zemalja koje posjećuje. Često nije teško pomiriti ova dva načela, ali ponekad rimski pontif mora pokazati svu puninu vatikanske diplomacije i uposliti stoljeća lukavštine kojom se služila Rimska crkva u odnosu prema Gradu i Svijetu (urbi et orbi). Njegov posjet Mijanmaru i Bangladešu upravo je takvo verbalno i političko minsko polje.
Ovo je prvi puta da papa posjećuje većinski budistički Mijanmar, gdje Franjo želi jasno iskazati svoju potporu progonjenoj muslimanskoj manjini Rohingyama. Unaprijed mu je rečeno kako je bolje ne isticati nikoga kako se ne bi uvrijedilo političko i vojno vodstvo zemlje koje ne priznaje Rohingye kao svoje građane. Nekih šesto tisuća pripadnika ove vjersko-etničke skupine pobjeglo je iz Mijanmara u susjedni Bangladeš, u koji papa odlazi 30. studenog. Rohingye su progonjeni desetljećima, oduzeta su im državljanstva u skladu sa Zakonom o nacionalnosti koji je izglasao mijanmarski vojni režim 1982. godine. Službeno se smatraju bengalskim uljezima. Ujedinjeni Narodi su ovog ljeta opisali odnos Mijanmara prema Rohingyama školskim primjerom etničkog čišćenja. Od 25. kolovoza ove godine, kada je vojska upala u saveznu državu Rakhine, djelatnicima UN-a i stranim novinarima je zabranjeno kretanje, a izbjeglice u Bangladešu su opisali vojne akcije praćene ubojstvima, trovanjima, silovanjem i prisilnim preseljenjem. Budistički nacionalisti su optuženi za napad na muslimane diljem države Rakhine.
Nedostatak simpatija budističkih redovnika za Rohingye mogao se primijetiti i tijekom papina posjeta pagodi Shwedagon, najvažnijom budističkom hramu u zemlji. Budistički svećenici vode nacionalističku skupinu Ma Ba Tha – Udruga za zaštitu rase i religije. Svi oni smatraju da bi i najmanja pomoć Rohingyama približilo Mijanmar šerijatskoj upravi i da bi nastao kaos kakav se može vidjeti u Siriji i Iraku, iako se radi o osiromašenoj i marginaliziranoj manjini. Mnogi stručnjaci kažu da su desetljeća vojne uprave dovele do snažnog nacionalizma, ksenofobije i protuislamskih osjećaja. Budistički redovnici kažu da oni vole sve, bez obzira na etničku i vjersku pripadnost, ali ne vole teroriste.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.