Više nema povratka na staro, samo na starije? Dan oružanih snaga u Mjanmaru je dan kada je vojska svjesno odlučila prijeći Rubikon i pucati svom narodu u "glavu i leđa"
Tijekom jučerašnjeg dana u Yangonu i diljem Mjanmara vojska se pripremala za veliku proslavu, proslavu njihovog dana - 27. ožujka u Mjanmaru je veliki nacionalni praznik, Dan oružanih snaga. Tragična je ironija da je upravo to sada postao najkrvaviji dan otkako su izveli državni udar 1. veljače. Naime, dok su se pripremali za proslavu poručili su prosvjednicima da se ne pojavljuju izdavši strogo upozorenje da ako se pojave bi mogli biti upucani "u leđa ili u glavu".
Prosvjednici su se ipak pojavili, a vojska je ostala pri svojem upozorenju. Otvorili su vatru na prosvjednike, a sudeći prema izvorima dogodio se daleko najveći masakr otkako je vojna hunta preuzela vlast. Najveći pokolj bio je u najvećem gradu Yangonu, a diljem zemlje jučer je, prema pojedinim izvorima, ubijeno ukupno 114 osoba.
Svjedoci navode kako su snage sigurnosti u Yangonu pucale po svima osim po sebi - mete nisu bili samo prosvjednici već i civili koji su se tamo zatekli. Među ubijenima i ranjenima su i 5-godišnji dječak, 14-godišnja djevojčica...
Ovaj novi masakr je već izazvao novi val optužbi i kritika na račun vojne hunte, ali pitanje je hoće li to išta promijeniti. Prvi smrtni slučajevi u sukobima prosvjednika i vojske mogli su se okarakterizirati kao eskalacija, tragična, ali i očekivana. Ovo je sad već nešto veće, ovo je jasna odluka vojnog vrha da će u krvi ugušiti svaki pokušaj ugroze njihove nove vlasti.
Ne zvuči baš kao odluka nekog tko ima namjeru vlast držati "samo privremeno, do novih izbora", kao što su to rekli po izvedbi državnog udara. Ovo više izgleda kao svjesna odluka da se prijeđe Rubikon, bez obzira na posljedice (gotovo sigurne međunarodne sankcije), da nema povratka na staro - već samo na "starije", odnosno u vrijeme kada je vojska desetljećima držala apsolutnu vlast nad ovom zemljom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
